Gruda snijega

Predsjednički izbori sve su bliže. Prava predizborna kampanja u svom najintenzivnijem obliku s obzirom na tri mjeseca koja nas od izbora dijele još nije započela, ali naznake u kojem će smjeru ići, već su itekako poznate. Tu se ponajprije misli na medije i njihove političke mecene, koji uporno neke (odnosno nečije) kandidate guraju u prvi plan, dok druge nezasluženo potiskuju na margine zbivanja. Najbolji primjer takvog tendencioznog i neprofesionalnog pristupa, medijsko je potenciranje Nadana Vidoševića i Ive Josipovića, koji doslovce, kako se to popularno kaže – «iskaču iz paštete». S druge strane prof. dr. Miroslav Tuđman mjesta u medijima dobiva doslovno na kapaljku.

No, ono što je vrlo zanimljivo jest što se dogodi kada neki prilog ili razgovor s njime uspije prodrijeti taj svojevrsni «silenzio stampa» i bude objavljen u nekom od jačih hrvatskih medija, kao što je primjerice objavljen ove subote u Večernjem listu.

Pa iako razgovor iz nejasnih razloga, što se Internet izdanja tiče nije bio na naslovnici (barem mi nismo primijetili da jest), broj čitatelja, a što je i još znakovitije broj komentara ispod teksta, mogu poslužiti kao odličan nezavisni parametar o tome koliki je zapravo interes javnosti za Miroslava Tuđmana. A kako stvari stoje – interes je velik. Jer, ne radi se ovdje o nekakvom sumnjivom istraživanju mišljenja i raznoraznim anketama upitne objektivnosti i stručnosti. Jedini pokazatelj u ovom su slučaju gole brojke koje same po sebi puno govore.

Dovoljno je čitanost i broj komentara razgovora prof. dr. Miroslava Tuđmana usporediti s primjerice onim člancima koji su dan prije ili kasnije objavljeni i ocjenjeni kao najkomentiraniji i najčitaniji. Primjerice udarni članci na naslovnici vezani uz aktualne afere u Podravci i HEP-u, hrvatsko-slovenskom «dogovoru» ili primjerice članak o gostovanju javnosti posebno intrigantnoga Željka Keruma u emisiji Nedjeljom u dva – skupili su od deset do dvadeset tisuća otvaranja, pa Tuđmanov razgovor s više od deset tisuća otvaranja i preko dvjestotinjak komentara čitatelja, svakako spada u najpopularnije.

Što nam to zapravo govori? Da je velik dio građana ove države itekako zainteresiran za njegovu kandidaturu i za njegov nacionalni, državotvorni politički program, jer im istoga, već duži niz godina nedostaje. S druge strane postavlja se pitanje, tko su oni koji Miroslava Tuđmana ne prihvaćaju? Sudeći prema mišljenju čitatelja i njihovim komentarima – to su u prvome redu strukture koje su od samih početaka alergične na samu pomisao stvaranja samostalne hrvatske države i već godinama provode sustavnu «detuđmanizaciju» i kriminalizaciju svega što je politika Franje Tuđmana iznjedrila devedesetih godina. Drugi pak smatraju da kao posljedicu dugogodišnje antihrvatske politike i medijske kampanje određeni broj građana Miroslava Tuđmana povezuje jedino s HDZ-om i privatizacijom, mada on niti s jednim niti s drugim nije imao puno izravne veze.

Primjerice, prof. dr. Miroslav Tuđman u HDZ-u nikada nije bio, štoviše, bio je jedan od osnivača Hrvatske socijalno-demokratske stranke zajedno s Antunom Vujićem koji je nekoliko godina kasnije s Račanom oformio SDP u današnjem smislu te riječi. Transparentan uvid u imovinu prof. dr. Miroslava Tuđmana naravno nemamo, ali iz onoga što je poznato jasno je da on osobno privatizacijom u materijalnom smislu nije profitirao, dakle ni takve kvalifikacije padaju odmah u vodu. A istina je da su toj istoj privatizaciji puno bliže bili neki drugi, danas puno istaknutiji predsjednički kandidati, poput vrlo prisutnog i medijski pumpanog Nadana Vidoševića. Koji bi nas kao vjerni slijednik Mesićeve politike silno želio vratiti na «pravi» put, odnosno po šumama i gorama, kako se sve čini. No, ako je suditi po tome koliko se javnost sve više opravdano zanima i senzibilizira s onime što Miroslav Tuđman ima za ponuditi ovoj državi, lako bi se moglo dogoditi da se s tim istim «šumama i gorama» ubrzo zavalja jedna gruda snijega, koja vrlo lako može prerasti u lavinu.

M.M.B.