Arbitraža za granicu na moru

Jadranka Kosor i Borut Pahor dosad su se, vezano uz neriješena hrvatsko slovenska (granična) bilateralna pitanja, odnosno slovensku blokadu hrvatskih pregovora za ulazak u EU sastali dva puta otkako je hrvatska premijerka stupila na dužnost. Na prvom sastanku u Trakošćanu 31. srpnja dvije su zemlje dogovorile okvirni plan prema kojem bi se do kraja ove godine moglo pronaći rješenje graničnoga spora i blokade hrvatskih pristupnih pregovora. Drugi susret dogodio se 11. rujna u Ljubljani, a nakon kojeg je i jedna i druga strana ustvrdila kako je «okvirni dogovor» i postignut. Kratki sažetak «dogovorenog» glasio bi otprilike ovako: Hrvatska nije odstupila od svojih uvjeta, a Slovenija je zadovoljna hrvatskim prijedlogom i spremna prestati blokirati pristupne pregovore.

S obzirom na činjenicu da spomenuti hrvatsko-slovenski pregovori traju već duže vrijeme i kako se opravdano stjecao dojam da se situacija iz mjeseca u mjesec sve više komplicirala, hrvatska je javnost ostala pomalo iznenađena brzim pronalaskom, kako su to obje strane nazvale, «optimalnog rješenja». Pogotovo je iznenadilo naglašavanje kako Hrvatska ni u čemu nije odstupila od svojih uvjeta, što je za dosadašnju sada već dugogodišnju praksu vladajućih političkih elita u Hrvata, sve samo ne karakteristično. Je li tome odista tako, djelomično se može iščitati iz pisma koje je Jadranka Kosor, vezano uz dogovor Kosor-Pahor, uputila Predsjedništvu Vijeća EU.

Pa iako je samo pismo napisano vrlo spretno i oprezno, neki od istaknutih navoda i više su nego znakoviti. Primjerice, u pismu se spominje kako se Hrvatska obvezala da niti jedan njen službeni dokument ne će prejudicirati granicu, no slovenski su dokumenti takve vrste izostavljeni, odnosno spomenuti općenito u drugom paragrafu gdje piše kako se ne će uvažiti niti jedan dokument ni radnja poduzeta u smislu prejudiciranja granice obiju strana poduzetih nakon 25. lipnja 1991. godine.

Nadalje, ono što je možda i najbitnije jest dio pisma koji se odnosi na dogovoreni način rješavanja graničnih pitanja na način da «granični spor ili predaju arbitražnom sudu ili sklope dvostrani ugovor o zajedničkoj državnoj granici u skladu s glavnim prioritetima izraženim u Pristupnom partnerstvu s Hrvatskom (Odluka Vijeća 2008/119/EC) i s namjerom da ih ispune.» Ova rečenica jasno upućuje na činjenicu da je Hrvatska itekako odstupila od svojih prvotnih uvjeta, odnosno prepuštanja spora ili Međunarodnom sudu u Haagu ili u Međunarodnom sudu mora u Hamburgu. Umjesto toga prihvaćena je opcija arbitražnog suda, čije članove kao i pravo koje će se primjenjivati biraju ugovorne strane same, što je samo po sebi mnogo fleksibilnija forma.

U arbitražnom postupku vrlo je česta i karakteristična primjena Načela pravičnosti na kojem Slovenija od samog početka insistira, upravo zbog labavijeg načina shvaćanja i primjene pravnih normi. Ipak, ni ispunjenje tog uvjeta zapravo ne predstavlja ništa novog, jer je ta opcija već dobila zeleno svjetlo u svibnju ove godine u Hrvatskom saboru nakon što je prihvaćen drugi Rehnov prijedlog [Samo se tražio pogodan celofan]. Prihvaćeni Rehnov prijedlog je sadržavao ad hoc arbitražni sud i primjenu načela «pravičnosti» pri dodiru Slovenije s otvorenim morem. Ovo  je ipak Slovencima otvaralo šansu za postizanje mnogih ciljeva zbog kojih su uopće i ušli u diplomatski spor s Hrvatskom, a Hrvatska je još jednom pokazala i dokazala kako je spremna pristati na pravila koja ne vrijede i za sve druge zemlje. Na kraju do konačnog dogovora ipak nije došlo, jer je drugi Rehnov prijedlog u lipnju 2009. doživio dodatne modifikacije u smislu usvajanja određenih slovenskih primjedbi, koje Hrvatska u konačnici nije prihvatila.

Zanimljivo je popratiti i reakciju slovenskog premijera na postignuti dogovor, a koja je objavljena u hrvatskom i slovenskom tisku. Naime, u svojim izjavama Borut Pahor tvrdi kako je Slovenija itekako zadovoljna jer dogovor, prema njegovom tumačenju, uključuje i povratak na drugi prijedlog arbitražnog sporazuma europskog povjerenika Olli Rehn. Tadašnji Rehnov prijedlog nazivalo se posredovanjem, u današnjem pismu premijerke Kosor ta je riječ izbjegnuta i zamijenjena riječju «olakšavanje». Jesu li točnije tvrdnje hrvatske premijerke ili slovenske strane i je li će se Hrvatskoj na kraju balade dogoditi «olakšanje» u smislu pozitivnog rješenja ili će pak biti «olakšana» za dio državnog teritorija, ostaje za vidjeti. Naime, sada se otvara novo pitanje kakva će biti arbitraža i kako tumačiti «pravičnost».

Treba još na kraju reći kako je premijerka Kosor danas na upite novinara o slovenskim najnovijim tumačenjima bila dosljedna tekstu svojeg pisma Predsjedništvu Vijeća EU i izjavila kako je u njemu sve sadržano, odnosno da nema ničega prije ni kasnije po čemu bi se  zadnji dogovor trebao tumačiti drugačije od onoga što je napisala. Drugim riječima, iz ovog slijedi kako bi izjave slovenske strane i vezanje na drugi prijedlog Olija Rehna trebale biti potpuno proizvoljne.

M.M.B.

Prilozi

Pismo premijerke Kosor Predsjedništvu Vijeća EU

Poštovani predsjedniče Vlade,

Na sastanku s predsjednikom Vlade Borutom Pahorom u Trakošćanu 31. srpnja 2009. složili smo se da su nastavak pristupnih pregovora Hrvatske s EU, kao i rješenje bilateralnog graničnog spora uz olakšavanje EU, dva cilja za obje zemlje, Hrvatsku i Sloveniju.

U tom kontekstu, s namjerom da se otklone rezerve koje Slovenija ima glede nekoliko pregovaračkih poglavlja, u ime hrvatske Vlade, željela bih izjaviti da niti jedan dokument u našim pristupnim pregovorima s Europskom unijom ne može prejudicirati konačno rješenje graničnog spora između Hrvatske i Slovenije. Gore izrečeno odnosi se na sve dokumente i stajališta bilo napisana ili podnesena usmeno, uključujući, između ostalog, zemljovide, pregovaračka stajališta, pravne akte i druge dokumente u bilo kakvoj formi, proizvedene, predstavljene ili navedene od strane Republike Hrvatske u okviru pristupnih pregovora s EU. To se isto odnosi i na sve dokumente EU i stajališta koja navode ili sažimaju gore navedene dokumente ili stajališta.

Rješenje ili način rješavanja graničnog spora tražit će se u nastavku pregovora između Hrvatske i Slovenije uz olakšavanje EU. Također je usuglašeno da će obje strane nastaviti pregovore o rješavanju graničnog spora podrazumijevajući da granični spor ili predaju arbitražnom sudu ili sklope dvostrani ugovor o zajedničkoj državnoj granici u skladu s glavnim prioritetima izraženim u Pristupnom partnerstvu s Hrvatskom (Odluka Vijeća 2008/119/EC) i s namjerom da ih ispune. Obje su strane isto tako suglasne da 25. lipnja 1991. predstavlja osnovu za razrješenje graničnog spora i da niti jednom dokumentu ili radnji poduzetoj jednostrano od ijedne od strana nakon tog datuma neće biti dan pravni značaj za zadaće bilo kojeg arbitražnog suda, ili bilo kojeg drugog postupka povezanog s rješavanjem graničnog spora između Hrvatske i Slovenije, koji će biti ovlašten od Hrvatske i Slovenije razriješiti granični spor, i ne može, ni na koji način, prejudicirati ishod postupka.

Imajući u vidu da smo na odgovarajući način otklonili zabrinutost Slovenije vezanu za prejudiciranje granice između Hrvatske i Slovenije, pozivamo švedsko Predsjedništvo da sazove Međuvladinu konferenciju kako bi se odmah nastavili pristupni pregovori Hrvatske s Europskom unijom.

Poštovani predsjedniče Vlade, primite izraze mog osobitog poštovanja.

Predsjednica Vlade RH Jadranka Kosor
Hina, 14. rujna 2009.

Nacrt Sporazuma o rješenju spora Vlade Republike Slovenije i Republike Hrvatske (drugi prijedlog Olija Rehna)

(u daljnjem tekstu "stranke"),

S obzirom na to da stranke u brojnim pokušajima nisu riješile svoj spor o razgraničenju na kopnu i na moru u proteklim godinama,

Podsjećajući na miroljubiva sredstva za rješavanje sporova navedena u članku 33. Povelje UN-a,

Potvrđujući svoju privrženost miroljubivom rješavanju sporova, u duhu dobrosusjedskih odnosa,

Pozdravljajući pomoć koju je ponudila Europska komisija,

sporazumjele su se kako slijedi:

Članak 1: Uspostava Arbitražnog suda

Stranke ovime uspostavljaju Arbitražni sud.

Članak 2: Sastav Arbitražnog suda

(1) Obje stranke će u roku od petnaest dana uzajamnim dogovorom postaviti predsjednika i dva člana Arbitražnog suda koji su priznati stručnjaci međunarodnoga prava. U slučaju da se ne mogu dogovoriti u tom roku, predsjednika i dva člana Arbitražnog suda postavit će predsjednik Međunarodnoga suda u Haagu.

(2) Svaka od strana postavit će još po jednog člana Arbitražnog suda u roku od petnaest dana nakon okončanja postavljenja spomenutih u stavku 1. U slučaju da postavljenja ne budu izvršena u tom roku, te će članove odrediti predsjednik Arbitražnog suda.

(3) Ako prije ili poslije početka postupka dođe do upražnjenja nekoga od mjesta uslijed smrti, nesposobnosti ili ostavke člana, isto će biti popunjeno u skladu s postupkom opisanim za izvorno postavljenje.

Članak 3: Zadaća Arbitražnog suda

(1) Arbitražni sud utvrđuje

a) tijek granice na moru i kopnu između Republike Hrvatske i Republike Slovenije; te

(b) režim za korištenje odnosnih morskih područja i kontakt Slovenije s otvorenim morem.

(2) Stranke su dužne specificirati pojedinosti predmeta spora u roku od mjesec dana po stupanju ovoga sporazuma na snagu. Ako to ne učine, Arbitražni sud će koristiti podneske stranaka za utvrđivanje točnoga opsega spora na kopnu i na moru i zahtjeva stranaka.

(3) Arbitražni sud donosi odluku o sporu.

(4) Arbitražni sud ovlašten je tumačiti ovaj sporazum.

Članak 4: Primjenjivo pravo

(1) Arbitražni sud primjenjuje

(a) pravila i načela međunarodnoga prava za utvrđivanja navedena u članku 3 (1) (a);

(b) međunarodno pravo, pravičnost i načelo dobrosusjedskih odnosa u svrhu postizanja poštenog i pravednog rezultata za utvrđivanje navedeno u članku 3 (1) (b).

Članak 5: Mjerodavni datum

Nijednome dokumentu ni postupku poduzetome jednostavno od bilo koje strane nakon 25. lipnja 1991. neće biti pridan pravni značaj pri izvršavanju zadaža Arbitražnog suda niti će takav dokument ili postupak obvezivati bilo koju stranku u sporu, te ni na koji način ne može prejudicirati odluku.

Članak 6: postupak

(1) Svaka strana dostavit će podnesak Arbitražnome sudu u roku od dva mjeseca po stupanju na snagu sporazuma. Svaka strana ima pravo komentirati podnesak druge strane unutar roka koji postavi Arbitražni sud.

(2) Ako nije predviđeno drugačije, Arbitražni sud provodi postupak prema Fakultativnim pravilima Stalnog arbitražnog suda za arbitražu u sporovima između dviju država.

(3) Arbitražni sud može zatražiti stručni savjet i organizirati usmene rasprave.

(4) Arbitražni sud će nakon konzultacija sa strankama ekspeditivno odlučivati o svim postupovnim pitanjima većinom glasova svojih članova.

(5) Postupak je povjereljiv i vodi se na engleskome jeziku.

(6) Stranke određuju zastupnike koji će djelovati kao posrednici između njih i Arbitražnog suda. One mogu osigurati i pravnu potporu za svojega zastupnika.

(7) Arbitražnom sudu pomaže tajništvo. Troškove Arbitražnog suda u jednakim dijelovima snose stranke. Stranke pozivaju Europsku komisiju da osigura tajničku pomoć Arbitražnom sudu. Mjesto arbitraže je Bruxelles u Belgiji.

Članak 7: Odluka Arbitražnog suda

(1) Arbitražni sud nastojat će donijeti odluku u roku od godine dana nakon svoje uspostave. Arbitražni sud donosi odluke većinom glasova svojih članova. U odluci se navode razlozi na kojima se ona zasniva. Uz odluku se neće dodavati pojedinačna ili odstupajuća mišljenja.

(2) Odluka Arbitražnog suda obvezujuća je za stranke te će tvoriti konačno rješenje spora.

(3) Stranke će poduzeti sve neophodne korake za provedbu odluke, uključujući prema potrebi i reviziju nacionalnog zakonodavstva, u roku od šest mjeseci nakon donošenja odluke.

Članak 8: Dokumentacija za pregovore o pristupanju EU

Nijedan dokument prezentiran u pregovorima o pristupanju EU nema prejudicirajući utjecaj na Arbitražni sud u izvršavanju njegovih zadaća niti obvezuje bilo koju od stranaka u sporu.

Naprijed navedeno vrijedi za sve dokumente i stajališta, pisana ili usmena, uključujući između ostalih zemljovide, pregovaračka stajališta, pravne akte i druge dokumente u bilo kojem obliku, koji su podneseni, prikazani ili ih se spominje u okviru pregovora o pristupanju EU. To također vrijedi za sve dokumente i stajališta EU koji spominju ili sažeto prikazuju naprijed navedene dokumente i stajališta.

Članak 9: Nastavak pregovora o pristupanju EU u skladu s pregovaračkim okvirom

(1) Republika Slovenija otklonit će svoje rezerve glede otvaranja i zatvaranja pregovaračkih poglavlja tamo gdje je prepreka povezana s ovim sporom.

(2) Obje stranke uzdržat će se od bilo kakvog postupka ili izjave koja može imati negativan utjecaj na pristupne pregovore.

Članak 10: Status quo

(1) Obje stranke uzdržat će se od bilo kakvog postupka ili izjave koji mogu intenzivirati spor ili ugroziti rad Arbitražnog suda.

(2) Arbitražni sud ovlašten je narediti, ako smatra da to okolnosti zahtijevaju, sve privremene mjere koje smatra neophodnima za održanje statusa quo.

Članak 11

(1) Ovaj Sporazum o arbitraži obje će strane ratificirati u žurnom postupku u skladu sa svojim ustavnim uvjetima.

(2) Sporazum stupa na snagu prvog dana onoga tjedna koji slijedi nakon razmjene diplomatskih nota kojima stranke izražavaju svoju suglasnost za obvezivanje po sporazumu.

(3) Sporazum se prijavljuje Tajništvu Ujedinjenih naroda u skladu s čl. 102. Poveflje Ujedinjenih naroda.

Članak 12

Sporazum o arbitraži sastavljen je u tri izvornika na engleskom, slovenskom i hrvatskom jeziku, koji su svi jednako vjerodostojni. U slučaju bilo kakvog odstupanja mjerodavna je engleska verzija.

Sastavljeno u Bruxellesu.

Hina, 5. svibnja 2009.