Visi, visi Visuljak – trči, trči Trčuljak...

Nepobitna je činjenica da se Hrvatska kao i veliki dio njenih građana danas nalaze u financijski teškoj situaciji. Aktualna Vlada na svojim plećima nosi teško breme problema, možda i najveće nakon onih ratnih koji su Hrvatsku pogodili devedesetih godina. Mala je utjeha da ni brojnim puno bogatijim i razvijenijim zemljama svijeta trenutno ekonomski nije mnogo bolje. No ono što posebno zabrinjava, čak i iritira jest činjenica da niti pritisak ove sveopće krize nije bio dovoljan motiv hrvatskim političkim «elitama» da barem na trenutak potisnu svoje sitne osobne interese, stave «glave na kup» i spase brod koji se sve teže održava iznad razine vode.

Naprotiv, stanje u kojem hrvatska Vlada mora povlačiti brojne za «malog čovjeka» svakako nepopularne krizne mjere, radi kojih egzistencija iste sve više «visi kao visuljak» drugi politički, konkretno opozicijski «trčuljci» obilato koriste kako bi Vladu srušili. Drugim riječima, žele svojevrsnu reprizu ili varijaciju na temu onoga što se dogodilo 2000., a znamo kako ta promjena Hrvatskoj nije donijela puno toga dobrog, upravo suprotno. A na koji se način opozicija, predvođena predsjednikom na odlasku Stjepanom Mesićem želi riješiti HDZ-ove Vlade, jasno je ako se baci samo i letimičan pogled na primjerice način na koji mediji svakodnevno izvještavaju o aktualnim zbivanjima.

Od istih smo tih medija kroz duži niz godina na žalost već naučeni na odsutnost profesionalnosti i objektivnosti, jer je većina njih upregnuta u funkciju opsluživanja određenih političkih ideja, s time da je naglasak i prevaga daleko više na strani političkih struja čiji se zajednički nazivnik može svesti na anacionalizam. Primjeri su brojni, a navesti se može samo nekoliko najsvježijih. U središnjem Dnevniku HRT-a pročitana je primjerice prije nekoliko dana vijest kako se Jadranka Kosor našla na zajedničkom sastanku s predsjednikom Mesićem i kako je predsjednik zamoljen da glede njihovih razgovora i aktualnih problema ne daje izjave za javnost. Vladin demanti stigao je već do kraja same emisije i voditelj Dnevnika ga je morao pročitati, ali prilog je postigao željeni učinak.

Jedna od praćenijih svakako je bila i medijska priča o navodnom napuštanju politike predsjednika Hrvatskog sabora Luke Bebića. Vijest o tome pompozno je kao manje ili više gotovu stvar donio Jutarnji list uz svoje, naravno potpuno neargumentirano i na subjektivnim pretpostavkama zasnovano tumačenje da su «afere koje se vežu uz Bebića, kao i odlazak Ive Sanadera ubrzale njegovu odluku o umirovljenju». Te je tvrdnje Bebić demantirao već slijedećeg dana, no buba koja je građanima stavljena u uho o slabostima, svađama i razdoru unutar HDZ-a više se nije mogla povući.

Isto tako teško je ne primijetiti kako je većina dnevnih informativnih emisija preplavljena najavama o štrajkovima koji se očekuju na jesen. U tim najavama koje ponekad izgledaju kao pravi politički pamfleti odlazi se toliko daleko da se primjerice na teletekstu unaprijed objavljuju termini najavljenih prosvjeda. Također, socijalna tematika i socijalna pitanja već danas se podcrtavaju kao osnovna tema i žarište predstojeće predsjedničke kampanje.

Svi ti potezi upućuju kako politička opozicija i njihovi medijski poslušnici ovoga trenutka imaju samo jedan cilj, a on je daleko od onog koji bi trebao biti - nasušna pomoć državi koja grca u problemima. Je li aktualna Vlada najbolja opcija za borbu sa zmajem sa sedam glava pitanje je za raspravu, no teško je ignorirati činjenicu da vremena i novaca za gubljenje na izvanredne parlamentarne izbore (nakon kojih bi opet uslijedili predsjednički), naprosto nema. Pogotovo ako se zna da velikih promjena s obzirom na nedostatak bilo kakvih konstruktivnih prijedloga za izlazak iz krize od strane većih opozicijskih stranaka nismo imali prilike čuti, u smislu gospodarske politike ne bi ni bilo. Jedino što bi se moglo očekivati jest daljnja devastacija nacionalne svijesti i kriminalizacija svega što je vezano uz stvaranje moderne samostalne hrvatske države.

Također, ne treba zaboraviti ni činjenicu da ni jedna vlast, pa tako ni ova ne će tako lako prodati svoju kožu, barem dok u blagajni ima novca za kupovanje političke podrške. A za to će se vrlo vjerojatno, iz pragmatičnih razloga čak i u ovim teškim vremenima nešto uvijek naći, barem da se ugase manji politički požari. Pragmatična rješenja za očekivati je i u eventualnim preslagivanjima «trenutačne postave» Vlade, pogotovo ako se nastavi ucjenjivačka taktika koju pojedine stranke (primjerice SDSS) sve češće prakticiraju, pokušavajući iz čitave priče izvući maksimum (prisjetimo se samo nedavne ucjene u vezi s izgradnjom "partizanskog" spomenika u Srbu o kojem smo pisali na Portalu).

No i za takve stvari postoji lijek pa možda ne bi iznenadilo da premijerki «pukne film» i da se tri SDSS-ova zastupnika zamjene s primjerice tri HDSSB-ova, koji, ako ništa drugo, zasigurno ne bi pokušavali provoditi velikosrpsku politiku kao što to već godinama «u rukavicama» čini SDSS. Bilo kako bilo, na Vladi ostaje da žonglira s «vrućim krumpirima» kojih je iz dana u dan sve više, ali koji s naglom i nepromišljenom promjenom vlasti zasigurno ne bi nestali. Što se hrvatskih građana tiče, oni se već duže vrijeme nalaze u poziciji da biraju «od dva zla manje», no čak i takav odabir može biti od velikog značaja za budućnost države. Koja će nadajmo se preživjeti ne zahvaljujući, nego više unatoč političkim rješenjima koja predstavljaju trenutnu «ponudu na tržištu». Dok se ne pojavi novi, kvalitetniji proizvod.

M.M.B.