Birtijaški obračun predsjednika s križem

 

križ

Da predsjednik Mesić ne drži baš puno do Katoličke Crkve, opće je poznata stvar. Kroz svoja dva predsjednička mandata vješto, ali rječito izbjegavao je odlaske na Svetu misu u mnogim situacijama kad bi se to od njega kao prvog čovjeka Republike Hrvatske moglo očekivati. Ponajviše stoga što su baš upravo iz Crkvenih krugova često dolazile kritike vlasti koje se Mesiću i ideološkom obrascu koji predstavlja nikako nisu sviđale. Pa se u nekoliko navrata sukobio s pojedinim svećenicima (recimo, s vojnim ordinarijem msgr. Jurjem Jezerincom) tvrdivši kako se «Crkva ne smije miješati u politiku». Pri tome, naravno, nije htio ili znao objasniti zašto, ako ta ista politika izravno i snažno utječe na sudbine brojnih vjernika koji u Crkvu dolaze.

Trenutno je aktualan Mesićev sukob s urednikom Glasa Koncila Ivanom Miklenićem, zbog jednog uredničkog komentara u Glasu Koncila s kraja lipnja, gdje je napisano kako je «hrvatski visoki dužnosnik na veleizdajnički i krajnje sluganski način prema određenim političkim snagama zabio nož u leđa hrvatskim nastojanjima za ulazak u EU». O ovoj temi smo već pisali, a danas je glavni urednik Glasa Koncila odbacio tvrdnje da je predsjednika nazvao veleizdajnikom «jer to nikada ni u kojem komentaru Glasa Koncila nije napisano».

Bilo kako bilo, ne zna se kakvu je reakciju javnosti Mesić na svoje političke poteze u svezi haških suđenja očekivao, u svakom slučaju ono što nije očekivao, a ispalo je da je trebao, je da će istina ipak prevagnuti. A istina, zna se, najviše boli. Ono što se dogodilo u svezi komentara u Glasu Koncila čak je i pomalo smiješna priča koja najbolje pokazuje na kojoj razini, ili bolje rečeno ispod koje razine funkcionira, razmišlja i djeluje predsjednik Stjepan Mesić. Na Dan domovinske zahvalnosti u Kninu demonstrativno je odbio ući u Crkvu. Nakon toga uslijedio je novi Miklenićev komentar u kojem autor već razmišlja o novom predsjedniku Republike i kakav on treba biti.

Mesić

Taj čin očito je bila kap koja je prelila čašu što se Stjepana Mesića tiče, pa se odlučio latiti «dobrih, starih» staljinističkih metoda i pobacati sve križeve iz svih državnih institucija. A pritom je valjda smetnuo s uma kako danas nije 1945. nego 2009. godina i kako u Hrvatskoj (barem formalno) ne vladaju komunisti, već je ipak prije dvadeset godina uspostavljena demokracija u kojoj zabrane ovakve vrste ne bi smjele biti moguće. Uostalom, činjenica da su ga križevi koji u tim istim institucijama stoje već dva desetljeća zasmetali tek sada, na odlasku s predsjedničke funkcije, dokazuje kako su njegovi stavovi i stavovi ljudi oko njega zapravo plod jedino animoziteta spram Crkve i pokušaj produbljivanja sukoba pod svaku cijenu. Jer da nije tako, valjda bi se Stjepan Mesić uspio suspregnuti, a da javnosti ne otkrije svoje pravo lice, odnosno demonstrira svoje birtijaške manire. Naime, njegova izjava kako križu u državnim institucijama nije mjesto može se prevesti jedino kao «sad ćete vi vidjeti tko sam ja i što sve mogu!».

A da križ nije samo i jedino simbol institucije Katoličke crkve s kojom Mesić uporno pokušava ratovati, nego ima i šire značenje, lijepo je objasnio teolog Adalbert Rebić. "Križ oko vrata nose mnogi ljudi, čak i oni koji nisu dobri vjernici, jer im se to sviđa. Dirati u križ je opasno, pogotovo kod nas i u ovoj situaciji sada'". Naglasio je pri tome kako 'sloboda križa' kod nas jedna od tekovina Domovinskog rata. "Naši branitelji su s krunicama i križem išli u rat i izvojevali ga. Kako zapovjednik te vojske sada može bacati križ?", pitao se Rebić i dodao da u RH ima samo jedan posto onih 'kojima smeta križ'.

A slično kao što križ može smetati samo potpuno isključivima, Republika Hrvatska nije i ne može biti Mesićeva privatna prćija u kojoj on može što hoće, kad hoće i kako hoće, ma što god to bilo. I ako to spomenuti nije shvatio do sada, ne će naučiti i shvatiti očigledno nikada, pa mu je zaista i vrijeme da se iz politike konačno povuče i hrvatskim građanima dopusti da sami u svoje ime odluče hoće li na radnom mjestu na zidu držati križ ili ne će. Odnosno, smeta li ih kada dođu svojim poslom u prostoriju neke javne ustanove toliko simbol žrtve koju križ predstavlja da bi ga trebalo micati.

Odgovor na to pitanje nepotrebno je davati, kao što je možda nepotrebno i previše prostora davati političaru na odlasku, koji na svojoj strani ima sve manje suvislih argumenata, a sve više neriješenih osobnih razmirica u koje iz dana u dan ulazi. A Hrvatska trenutno za potrošene političare i njihove političke taštine ima premalo vremena za gubljenje i previše problema za rješavanje. Ako Bog da, priče poput ovih, kao i oni koji ih pričaju spadat će uskoro u neka druga, stara i prošla vremena.

M. M. B., M. M.

{mxc}

Pon, 16-12-2019, 13:29:44

Najave

Pon Uto Sri Čet Pet Sub Ned
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)1/481-0047

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2019 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.