Kada te vlastita anketa demantira isti dan - Tuđman na trećem mjestu

Što se predstojećih predsjedničkih izbora tiče već duže vrijeme smo svjedoci kako se paralelno uz kampanju svakoga od mogućih kandidata vodi i zasebna medijska predizborna kampanja. Kampanja koju vode mediji vrlo je važna, jer je izrazito učinkovita u smislu sugestivnog utjecaja koji posredno ili neposredno ostavlja na gledatelje i čitatelje. To se možda ne odnosi toliko izravno na one koji su sigurni i dosljedni u svojim političkim stavovima, možda samo u određenoj mjeri može utjecati koji bi od kandidata iste političke opcije mogao «pokupiti» manje ili više simpatija javnosti. No postoji i mnogo ljudi koji u općem razočaranju i gubitku povjerenja u političke «elite» ni približno nisu sigurni kome će od njih pokloniti svoje povjerenje. A u takvim situacijama mediji mogu odigrati značajnu ulogu. I toga su itekako svjesni.

Da hrvatski mediji nisu slobodni, neovisni i demokratski, opće je poznata stvar. Kao što je poznato i da iza određenih medijskih struktura stoje određene političke struje, što je uostalom evidentno i iz načina na koji svakodnevno izvještavaju. Što se predsjedničkih kandidata tiče konkretno takva se situacija najbolje vidi ako se u obzir uzme koliko je koji od njih zastupljen u medijima. Tako neki (poput primjerice dr. Ive Josipovića) doslovno iskaču «iz paštete», dok su neki drugi, kao primjerice prof. dr. Miroslav Tuđman, gotovo u potpunosti marginalizirani. Odnosno, a ako se o njima piše ili govori u većini slučajeva to nije ništa afirmativno ili barem koliko-toliko objektivno. Jedan od najsvježijih primjera takvog subjektivnog, tendencioznog i neprofesionalnog pisanja članak je autorice Helene Puljiz objavljen na portalu TPortal.hr pod nazivom «Dvanaest trkača za Pantovčak».

U svome članku gospođa novinarka Puljiz piše o službeno i neslužbeno kandidiranim pretendentima za predsjednika, koje je slikovito, u Hrvatskoj popularnim «nogometnim» riječnikom svrstala u tri grupe: 1) Prva postava, 2) Igrači s klupe i 3) Rezervni sastav. Zamisao možda i «drži vodu», no kriteriji podjele «igrača» jasni su vjerojatno samo autorici. Tako su u «Prvu postavu» svrstani Josipović, Hebrang, Pusić i Kajin. U «Igrače s klupe» Vidošević, Bandić, Budiša i Primorac, a u treću skupinu otpisanih «rezervi» Tuđman, Jurčević, Mikšić i Latin. Jedini smisao autoričine «hijerarhije» mogao bi biti ako bi se njeno rangiranje objasnilo razmjerno s prisutnošću u medijima, jer jedino se po tome primjerice prof. dr. Tuđman ili dr. sc. Jurčević odista nikako ne mogu mjeriti s dr. Josipovićem ili Vesnom Pusić.

Takozvana "Prva postava"

No, ako bi se u obzir uzeli relevantni parametri, novinarkinu teoriju demantira već i sama anketa objavljena na istom tom TPortalu, a u kojoj je  u trenutku pisanja ovog teksta sudjelovalo više od 7.300 ljudi, što nije zanemariva brojka, pogotovo ako se ima primjerice na umu kako je to veličina relevantna za mnoge manje gradove u Hrvatskoj s obzirom na broj stanovnika. A prema tom ispitivanju odmah na trećem mjestu (iza Josipovića i Hebranga) našao se  novinarkin «rezervni igrač» prof. dr. Miroslav Tuđman. Iako svako od tih ispitivanja mišljenja javnosti valja uzeti naravno s određenim odmakom, spomenuta je anketa zapravo ponovo pokazala izraziti potencijal prof. dr. Miroslava Tuđmana kao predsjedničkog kandidata. Pogotovo ako se zna da prava i najjača kampanja još nije ni započela i ako se zna koliko je  prof. dr. Tuđman zbog «nepodobnosti» svojih državotvornih političkih uvjerenja od strane vodećih medija u državi potisnut u drugi, da ne kažemo, zadnji plan.

Takozvana "Rezervna postava"

Ovakva istraživanja i parametri možda i najbolje demonstriraju kako je hrvatskom biračkom tijelu vjerojatno već «puna kapa» toga što mu se sustavno posredno ili neposredno «suflira» kako trebaju živjeti, misliti, govoriti i glasovati. Što je «ispravno», a što «neispravno». Izgleda da je zaista dosta politike koja od građana Republike Hrvatske uporno pokušava napraviti bezobličnu i bezukusnu masu ljudi, koja dobiva «po prstima» svaki puta kad se usudi pokazati da je svjesna svojih korijena i da drži do svog nacionalnog i kulturnog identiteta. A što se pak «nogometa» tiče, povijest je u više navrata pokazala da su i marginalizirani, «rezervni» igrači itekako znali odlučiti utakmicu kada ih se pustilo igrati. Stoga nitko ne bi bio previše iznenađen da se tako nešto ponovi i ovoga puta, pogotovo kada je «prva postava» odavno izgubila povjerenje «gledatelja».

M.M.B.