Tko je, kako i u koju svrhu iskoristio U2?

Tko je, kako i u koju svrhu iskoristio U2?

Protekle je dane Lijepu Našu zahvatila U2 manija. Simpatični Irci, koji po svojoj popularnosti već godinama, a moglo bi se reći i desetljećima spadaju u sam vrh svjetske glazbene scene u dva su dana na dva uzastopna koncerta pred ukupno 120 000 ljudi priredili glazbeni spektakl za pamćenje. Ono što je obožavatelje posebno oduševilo jest trud koji je uložio pjevač Bono Vox da prisutne počasti s nekoliko pristojno izgovorenih riječi na hrvatskom jeziku, recitiranjem stihova Ivana Gundulića, ali i solidnom informiranošću o zemlji u kojoj je došao, nabrojavši nekoliko većih hrvatskih gradova kao i činjenicu da se radi o veličanstvenoj zemlji s tisuću otoka. Takav pristup ljude upoznate s njegovim likom i djelom i nije previše začudio, ako se zna da se Bono godinama aktivno zalaže za promociju mira, ljudskih sloboda te se bavi humanitarnim radom radi kojeg je navodno već u nekoliko navrata Hrvatsku tijekom Domovinskog rata posjetio u tajnosti, kao privatna osoba.

Sve u svemu, koncerti su protekli u najboljem redu, bez ikakvih incidenata. No ono što je bez obzira na neospornu svjetsku popularnost grupe posljednjih tjedana svakom pa i površnom pratitelju dnevnih zbivanja vjerojatno više puta upalo u oči jest način na koji su mediji u Hrvatskoj popratili sve što je vezano uz dolazak ove rock grupe. Medijsko ludilo započelo je već samom najavom njihova dolaska u Hrvatsku, a potencirano je raslo u dane prodaje karata pa sve do uoči samog koncerta. Gotovo niti jedne vijesti svih TV kuća, kao niti jedno izdanje tiskanih medija nije moglo proći bez barem jedne crtice o koncertu. Vrhunac «opsjednutosti» nedvojbeno je demonstrirala nacionalna TV kuća kada je vremenska prognoza nakon središnjeg Dnevnika izvijestila o očekivanim vremenskim prilikama tijekom održavanja koncerta. Zaista, presedan kakav se rijetko ili bolje rečeno gotovo nikada ne događa.

Sve to navodi na pomisao kako su hrvatski mediji, a onda naravno i politika koji iza njih posredno stoji ovoga puta o ovoj rock grupi izvještavali s «posebnom misijom». Jer nikoga ne bi zasmetao takav pristup U2-u, da i drugi, a tu se prvenstveno misli na domaće izvođače, kojih u Hrvatskoj ima mnogo, a mnogi su od njih i vrlo kvalitetni, poprati na barem djelomično angažiran način, pa tko voli – nek izvoli, ukusi su različiti. No, dovoljno je istaknuti samo jedan, možda i najočitiji, a istovremeno i najsvježiji primjer koji zorno prikazuje da tome zaista nije tako. Riječ je (ponovno) o Marku Perkoviću Thompsonu koji je prije svega nekoliko dana povodom Dana domovinske zahvalnosti na tradicionalnoj proslavi u Čavoglavama, prema službenim podacima MUP-a objavljenim na pjevačevim internetskim stranicama, okupio više od sto tisuća ljudi. Gotovo kao U2 u dva dana! No, s jednom velikom razlikom – Thompsonov koncert i ovoga je puta, kao uostalom i mnogo puta do sada, ostao gotovo u potpunosti medijski ne nepopraćen, nego ignoriran.

Ako se u obzir uzme činjenica da se čitava priča događala gotovo paralelno s «pumpanjem» atmosfere za U2 moglo bi se pomisliti kako je medijima i njihovim političkim mentorima U2 itekako dobro poslužio da ovaj znakoviti i brojno posjećeni domoljubljem nabijeni događaj u Čavoglavama, kao i Thompsona samog potisnu u drugi ili peti plan, odnosno na margine zbivanja. Jer činjenica je da za «slobodne i neovisne» hrvatske medije više od 100 000 Hrvata u Čavoglavama na Dan pobjede ne samo da nisu bili vijest, nego nisu bili spomena vrijedni. Osim nekoliko šturih rečenica u posljednjim vijestima dana jedne TV kuće, kao i nekoliko crtica na Internet portalima, događaj je prošao gotovo nezamijećeno. A s obzirom da se to, što se Marka Perkovića tiče događa kontinuirano već godinama, sumnja u slučajnost već je odavno nestala. Primjerice, prije dvije godine Thompson je također kao i U2 danas okupio jednak broj ljudi na svojem koncertu u Maksimiru, nakon toga održao je i iznimno posjećen nastup na Trgu bana Jelačića u Zagrebu povodom Dana branitelja.

Ako se o tim događajima i pisalo, pisalo se samo i isključivo u negativnom kontekstu, o navodnom ustaškom znakovlju među pojedincima u publici i profašističkim porukama pjevača, koje na tim koncertima mediji na njihovu veliku žalost nisu uspjeli snimiti i tako dokumentirati svoje tendenciozno pisanje. Portal HKV-a bio je jedan od rijetkih medija na kojem su se mogle pogledati slike s nekih od tih spektakala glazbe i domoljublja. Thompsonov primjer samo je jedan u nizu primjera (iako po mnogo čemu najočitiji) na koji način se i kako u Hrvatskoj pokušava marginalizirati i potisnuti sve što je hrvatsko.

Dovoljno je samo pogledati program nacionalne TV i vrlo lako se može uočiti kako je s njega uklonjena svaka mogućnost da se pogleda kvalitetna (ili bilo kakva) domaća glazba. Sve to upućuje samo na jedno, a to je da se na Hrvatima polako, ali sigurno ponovno pokušava provesti stara metoda stvaranja kolonijalnog mentaliteta nametanjem stranih proizvoda i produkcija kao jedinim prihvatljivim i kvalitetnim rješenjima uz istovremeno gušenje svega što je izvorno i «domaće». Nitko nema ništa protiv U2-a (dapače!), kao uostalom niti protiv bilo kojeg drugog stranog izvođača, ali istovremeno treba dati zadovoljavajući tretman i poštovanje onima u Hrvatskoj. Ovako ostaje gorka spoznaja kako živimo u državi čiji nastanak mnogima, a pogotovo onima koji danas posredno ili neposredno imaju veliki utjecaj u vlasti nikada nije i ne će odgovarati. Iako bi se na prvi pogled reklo da u njoj bolje žive nego što su ikad prije. I ne će mirovati dok se to na ovaj ili onaj način ne promijeni. A pritom igraju prljavo, da ne mogu prljavije – o gluposti da ne govorimo.

M.M.B.

KOMENTARI ČITATELJA 

#1 ..... — Frano Budimlic 2009-08-12 12:01

Ovaj clanak je pun pogodak, i ovih dana se jasno primjecuje koristenje Vox-a i slavnog band-a u svakojake, ponajvise, anti-hrvatske svrhe.

Jedan se jadnik cak usudio Bona proglasiti "Isusom iz Dublina" - nepravedno (necinjenicno, napuhano, senzacionalisti cki, politicki obojano) usporedjujuci Thompsonovu i U2ovu pojavu.

Mi zivimo u euforicnim vremenima. Bez tog naboja ne bi bila moguca tolika strka oko gostovanja U2-a. Slazem se da je koncert, ipak, za Zagreb i Hrvatsku velika stvar. Ali ni priblizno vrijedna toliko buke i medijske paznje. Usudim se reci da to proizlazi iz sluganskog mentaliteta vecine novinara u Hrvatskoj. Oni samo vjerno prijenose svoju tjeskobu i svoje komplekse, i to pretvaraju u senzaciju. Ne bih se uopce cudio, dobro poznavajuci mentalitet takvih, da Bona uistinu dozivljavaju kao nekakvog "nebeskog" poslanika. Ni Carla Del Ponte nije imala nista losiji tretman od Bona u Zagrebu.

U2ovo gostovanje, nazalost, ponovno dokazuje koliko su mnogobrojni u Hrvatskoj gotovo zaludjeni svjetskim "b(r)endovima." Vrhunac tog najnovijeg ludila je postignut kada je Bandic odrzao press konferenciju povodom najave dvaju koncerata. Malo je reci da je sve to bilo pretjerano. Ali, nazalost, mnogi u Hrvatskoj su prvaci, kako u povrsnosti, tako i u pretjerivanju. Ta spojka rezultira teskim i nesagledivim posljedicama.

Sto se Thompsonove popularnosti tice, istina je da ga mediji ili razapinju ili ignoriraju -a on gotovo uvijek izlazi sve popularnijim i utjecajnijim.

Ono sto valja naglasiti i stalno ponavljati najvecim mrziteljima Thompsona -a, izgleda, i najvecim "fanovima" U2-a, da je Bono izrazito ispolitiziran pjevac. Kao sto je njegov band uvijek bio ispolitiziran - pjevajuci, gotovo od svojih pocetaka, o politicko-drust venim temama. Naravno, mrzitelji Thompsona ne vide ili ne zele vidjeti vlastito licemjerje - a to je zato sto je po njihovom sasvim u redu kada Bono kroz pjesmu progovora o drustvenim dogadjanjima i pojavama, a uvijek skandalozno kada Thompson ucini gotovo isto (nije bitno kakve su poruke i s koje strane politicko/ideol oskog spektra dolazile - vazno je pravo na slobodu govora i izravanje). Dvostruka mjerila u najsurovijem obliku.

Thompson o ratu pjeva samo u povijesnom kontekstu (izuzevsi one pjesme stvorene za vrijeme rata - tada su bile itekako aktualne). Ne zaziva on nikakav rat niti krvoprolice, kako mu najcesce imputiraju.

Ima pravo Thompson pjevati o vrijednostima do kojih on drzi, jednako kao i Bono Vox. Jugoslavenima u Hrvatskoj to nece nikada biti prihvatljivo.

Jos bih samo nadodao: Bilo je interesantno ovih dana citati neke poznate "opinion-makere " kako uzdizu Brucea Springsteena -osvjedocenog socijalno osjetljivog domoljuba. Da, domoljuba. Jos su jednom uhvaceni u takvom licemjerju, da covjeku vise dosadi to primjetiti.

Springsteen, dakle, smije i moze. Thompson, eto, ne moze i ne smije.

Najveci mrzitelji hrvatskih ognjistara idu na koncerte i slusaju najveceg americkog ognjistara, Springsteena.

Je li uopce moguce da su tako slijepi u svome licemjerju? Cesto se pitam.... nekad sam gotovo uvjeren da nisu, a nekad da doista jesu. Sto je apsolutno najgore.

Prijavi Administratoru

#2 KLAPE i Thompson — Ognjistar 2009-08-12 13:34

"Sto se Thompsonove popularnosti tice, ... -a on gotovo uvijek izlazi sve popularnijim i utjecajnijim."

Rezultat "dejstvovanja" anti-hrvatskih medije ce biti obratan! Thompson i KLAPE ce potpuno dominirati hrvatskom lakom glazbom! Ima li cega boljeg od toga!? Klapa, kao izvorne Hrvatske glazbe, se boje, ali jos otvoreno ne pokazuju.

Prijavi Administratoru

#3 Bilo bi smješno... — Jarda 2009-08-12 14:02

...da nije tragično.Toliko gluposti od javne kuće,tzv. hatevea u reklamiranju irskog sastava, nisam još nigdje doživio.Ali i puštanje balona u zrak u bojama irskog stijega na "svetom dinamovom travnjaku" ,ali ne i u bojama
hrvatskog ,je više nego jasan psihološki profil današnje mlađe generacije."HTV " i ostale medijske kuće u Hrvatskoj, su jasno dale do znanja, tko za njih ima veću važnost u prezentaciji,Th omson-isti ili Bono-isti.Hrvat i ili Irci.
U razgovoru sa mladićem koji je proveo duže vrijeme u Irskoj,saznao sam da baš i nisu tako europski i kozmopolitski,j er dok donosite i trošite u Irskoj je sve OK,ali ćim dolazite nešto zaraditi,vi ste osoba drugog ili čak trećeg reda u
Irskoj.

Prijavi Administratoru

#4 plaćenici i snobovi — bosanac 2009-08-13 08:20

Cijela halabuka oko gostovanja U2 grupe je u službi dvije pojave - tradicionalne zagrebačke snobovštine gdje je sve strano lijepo i moderno, a domaće glupo, zaostalo i ognjištarsko te u službi materijalnih interesa organizatora. Kroz sve to se provlači i nota: "eto vidite da netko može okupiti više ljudi nego Thompson", što svakako nije istina. S dužnim poštovanjem za irsku pop glazbu, ova grupa ipak nije ostvarila neke svemirske visine, mada pjeva dosta ugodnu paletu pjesama. Što se tiče HTV-a, sve znamo: služiti i crnom vragu, samo ne svome narodu.

Prijavi Administratoru

#5 U2 — marginalac 2009-08-13 11:15

g.Bosanac je dobro ocijenio zagrebačku snobovštinu.Ali nije to samo Zagreb,stoga se s time ne treba previše zamarati.Sve uvažene glave na ovom portalu radije se angažirajte i osmislite predsjedničku kampanju vašeg favorita Tuđmana. Od kritike medija nema nikakove vajde.Dapače!!Z agrebačka snobovština će biti samo jedan od razloga neuspjeha(pogle daj rječnik: "crveni Zagreb")Kladim se da će se križevi sa zida skidati najprije u Zagrebu.

Prijavi Administratoru

#6 Točno i istinito — Trpimir2 2009-08-13 12:48

Ovaj koncert je još jedan dokaz kakovi likovi caruju u našim medijima!U tekstu je odlično napisana usporedba kako se ovi nehrvatski mediji odnose prema našim hrvatskim glazbenim zvijezdama a posebno prema Thompsonu!
Zbog takovih i sličnih medijskih (ne)objektivnos ti, posebno nacinalne HTV--koja se finacira dobrim dijelom i pretplatom, treba stvaviti u pitanje,kome mi to plaćamo pretplatu čija je to televizija ..!

Prijavi Administratoru

Osvježi listu komentara

Budući da je trenutačno dopušteno komentiranje samo registriranim korisnicima, molimo sve one koji žele komentirati da se, ako već nisu, najprije registriraju na Portalu kako bi dobili svoje korisničko ime zaštićeno lozinkom. Tri jednostavna koraka za registraciju objašnjena su ovdje, a u slučaju poteškoća dovoljno je javiti se Administratoru.

JComments