«Zajedništvo za Republiku» - da, samo koju?

Na hrvatskoj političkoj sceni pojmovi takozvane «ljevice» i «desnice» u pravom smislu te riječi odista ne postoje. Jer, dvije trenutno najjače stranke u RH, od kojih se vladajući HDZ često voli pohvaliti kako su oni desniji(?), i opozicijski «ljeviji» SDP, ne zadovoljavaju osnovne kriterije te i takve podjele. Uostalom, nekakve značajne razlike između te dvije stranke često ni nema, što je za kvalitetu demokratske političke raznovrsnosti u državi više no poražavajuća činjenica. Ono što hrvatska, nazovimo je tako «ljevica» uporno ne shvaća (ili ne želi shvatiti) jest da biti «lijevo» ne znači automatski i jedino biti anacionalan, što oni danas itekako jesu i da je Hrvatskoj više no potrebna nacionalno osviještena politička ljevica i desnica. Ovo što umjesto toga imamo danas skupina je ljudi koji kao da ne znaju da već skoro dva desetljeća žive u samostalnoj Hrvatskoj i koji je izgleda takvom ili ne žele ili ne osjećaju ili, što je još i najvjerojatnije i jedno i drugo.

Bilo kako bilo ta i takva «lijeva» opozicija nikako da pronađe pravi put do srca hrvatskih birača, koji unatoč svim slabostima i aferama uporno više vjeruju HDZ-u koji je barem još djelomično u formi, ako već ne u sadržaju nešto više nacionalno osviješten od SDP-a. Pokazali su to i prošli parlamentarni i nedavno održani lokalni izbori, a da se u opozicijske (anacionalne) redove uvukla nervoza dokazuje i način na koji se «pripremaju» za predstojeće predsjedničke izbore.

S jedne strane imamo krugove oko (i iza) predsjednika Mesića koji su itekako svjesni da njegovim odlaskom gube jednu značajnu polugu vlasti. Takvo stanje dovodi ih izgleda do grozničave potrage za najprikladnijim rješenjem pa se tako vjerojatno rodila i ideja o takozvanom «Trećem bloku» - (HNS, IDS, možda HSLS, SDSS), opciji čiji bi predvodnik naravno bio Stjepan Mesić, tko zna, možda kao i novi premijer. Časti i vlasti očito nikad dosta i nikad previše. No, koliko u teoriji možda i pametno osmišljena velika slabost ovakve kombinacije leži u činjenici da je Mesiću zaleđe HNS, stranka koja je trenutno veoma slaba i izrazito loše prolazi na izborima. To naravno i ne čudi ako se u obzir uzme da je predvođena ostarjelim i potrošenim duetom Čačić-Pusić.

Takva mogućnost ne može naravno odgovarati ni SDP-u kao drugoj najjačoj stranci u RH, predvođenoj ambicioznim tvrdolinijašima poput Milanovića i Josipovića (nesklonima svemu što se događalo u novijoj hrvatskoj povijesti, priznavanju partizanskih zločina i nazivanju Tita onim što je on zaista bio – zločincem i ubojicom Hrvata). Jer oni su svjesni da bi im formiranjem takozvanog Trećeg bloka, u mnogočemu sličan Mesić mogao oduzeti značajan dio biračkog tijela. A da je tome zaista tako daje naslutiti i članak jednog od kolumnista u Jutarnjem listu koji iz istih razloga napada Stjepana Mesića. A Treći blok nije i jedini problem SDP-a. Primjerice, u posljednje se vrijeme sve glasnije spominje mogućnost da se svojeglavi i Milanoviću neukrotivi Milan Bandić odluči također za predsjedničku kandidaturu (s obzirom da će zbog odnosa snaga u SDP-u i on uskoro morati razmišljati o novom mjestu pod suncem) i tako pomrsi račune Ivi Josipoviću. Ne treba naravno zaboraviti ni sada već službeno istaknutu predsjedničku kandidaturu IDS-ovog Damira Kajina, čovjeka koji je oduvijek blizak Mesićevoj politici. Kajin je također spomenuo mogućnost nastanka inicijative «Zajedništvo za Republiku» u koju bi bile pozvane i dobrodošle sve značajnije «lijeve» stranke u RH, kao i predstavnici nacionalnih manjina.

Dakle, više je nego jasno da je političku «ljevicu» obuzeo određeni nemir i nesigurnost, što je dovelo do sindroma s kojim se do sad ponajviše borila ona «desnija» struja u Hrvatskoj, a to je suficit kandidata koji pretendiraju na isto biračko tijelo. Nedostatak koherentnosti mogao bi ih dakle stajati dobrog rezultata i disperzija glasova mogla bi odigrati značajnu ulogu za «drugu stranu». Naravno, ako se i na njoj ne dogodi slična stvar. U svakom slučaju, izbori su sve bliže, nervoza je sve veća, a tko će iz svega izaći kao pobjednik, odnosno novi hrvatski predsjednik, ostaje za vidjeti. Rado bi rekli teško da može biti puno gore no što je to do sad bio slučaj, ali smo se već više puta opekli, pa nećemo to reći. Za početak, bojimo se da točno znamo u koju bi nas republiku, ako uspije, Kajinovo i Mesićevo Zajedništvo odvelo.

M.M.B.

KOMENTARI ČITATELJA 

#1 NEMA RAZLIKE — DocMaric 2009-07-15 13:14

Davno sam vec napisao i objavio, medju ostalima i na ovom portalu, da izmedju HDZ-a i SDP-a nema nikakve bitne razlike. Obje politicke stranke su nastale iz bivse KPJ, a strukture narasle od 1941. godine u doba Drugog svjetskog rata, pa sve do 1990. godine samo su promijenile simbole i retoriku, a srz vladanja je ostala ista - boljsevizam.
Od svog postanka pa do danasnjeg dana HDZ je utrosio najvise energije i narodnih para da izgradi kult vodje, upravo onako kako je to propisao drug Tito. Zadnji "Sabor" HDZ-a je to potvrdio aklamacijom - dizanjem ruku. Nije bitno sto u toj organizaciji ima i sposobnih i strucnih ljudi - osoba, oni nisu dosli do izrazaja. Nisu uletjeli u zlijeb za pravljenje vodje. Pod vodstvom "Ive sa splitske Rive" HDZ je dobio "Vodju" koja ne bi dobila glasove ni za predsjednika/cu kucnog savjeta u jednoj zgradi sa 20 stanova. Ali pod "mudrim vodstvom Hrvatskog vrhovnistva" ta osoba je postala sef najjace stranke i sef Vlade RH, u vrijeme kad se tresu i temelji ove drzave, u kojoj i jedan Denis Latin vidi svoju sansu za cast i vlast.
Pripisati pojam "desna" politicka opcija HDZ-u je cisto nijekanje cinjenica od 1989 do sada. Da bi se jedna osoba, organizacija ili stranka mogla oznaciti kao "desna", ona mora zastupati slobode svake druge osobe, organizacije, ili stranke, sve dotle dok ona ne narusava slobode drugih! Dakle, mora se zauzimati i za slobode svoje opozicije, ali u ime opceg dobrta! HDZ to nije nikada bila, a SDP je napustila Sabornicu kada se glasovalo za ocuvanje nezavisnosti Hrvatskog naroda i republike Hrvatske. Treba li navoditi daljnje primjere?
Pod vodstvom HDZ-a najgore su prosli Hrvati iz Bosne, Hercegovine i emigranti koji su morali napustiti Jugoslaviju da bi sacuvali svoj osobni zivot. Sto je HDZ ucinio da spasi hrvatski narod izvan ZAVNOHskih granica? A koliko je Hrvata izvan tih ZAVNOHskih granica ulozilo svoje zivote u temelje te HDZ-ove Hrvatske? Koliki su ulozili novac i zalagali se za Drzavu Hrvata kod drugih naroda i stranih Vlada?
Sto je HDZ ucinio da unaprijedi gospodarstvo, a sto je mogao uciniti?
Da je HDZ bio "desna" stranka, onda Ante Gotovina i drugi generali ne bi bili u zatvoru u Haagu, nego bi se nasao nacin da se krive optuzbe ne sprovode u zatvoru, - u cekanju na sudjenje.
Treba li jos nabrajati?

Zato je vrijeme ujediniti sve postene, "desne Hrvate" u jednu politicku stranku, koja bi bila jaca od "lijevih" frakcija, cije se "ljevicarstvo" sastoji uglavnom u rusenju ili negiranju Hrvatske Drzave.
Nazovimo tu stranku DOMOVINSKA Stranka Hrvata, u koju bi bili pozvani svi Hrvati i njihovi potomci do trece generecije, rodjeni bilo gdje u svijetu, i koji zive bilo gdje u svijetu. Naravno, u stranku bi dobro dosli i svi gradjani koji nisu etnicki Hrvati, a koji su rodjeni i koji zive na podrucju ove ZAVNOHske Republike Hrvatske.
Prednost po prirodi posla imali bi Hrvati koji zive u RH, a oni rastrkani po svijetu bi dobro dosli kao povratnici ili kao turisti, gosti, strucnjaci ili vec sto oni osobno ili kao organizacija mogu pomoci.
Krajnje je vrijem da uspostavimo, stvorimo i oprakticiramo demokratsku vlast u ovoj, kakva got ona jeste, Republici Hrvatskoj, u kojoj be skinuli komuniste i njihove plodove s vlasti, a omogucili im osobne slobode i pravo na rad!
Stvorimo Domovinsku Stranku Hrvata, (imate moju e-mail adresu - DocMaricaol.com)

Prijavi Administratoru

#2 bravo !!! — dtuckar 2009-07-15 13:31

Doc Maric, ovo je jedna od najrazumnijih sažetih analiza današnje slike Hrvatske.

Isto vrijedi i za Vaš poziv na "viribus unitis" domoljubnih snaga.

Osobno, vec sam i u ranijim komentarima napisao, HKV, kao prepoznatljivu i u javnosti etabliranu "neformalnu" instituciju, doživljavam kao mogućeg katalizatora takvog osnivačkog procesa stranke.

Nadam se da i predsjednik HKVa čita komentare, pa...

Prijavi Administratoru

#3 Ivan Mužić — Cetina 2009-07-15 21:35

Mnoga se objašnjenja mogu naći na: www.muzic-ivan.info/, posebno u članku "Tuđman i masonstvo"

Prijavi Administratoru

#4 Raslojena Hrvatska — Prof. Lukšić 2009-07-15 23:25

Neučinkovitost hrvatske političke scene posljedica je raslojenosti hrvatskoga pučanstva. Pokušajmo ga kategorizirati. (1)Ne tako brojnu, ali dominantnu, skupinu tvore oni bivši komunisti koji su pripadali komunističkoj nomenklaturi. Oni danas nastupaju pod geslom "antifašizma" da bi se očuvali na vlasti i nastoje prikriti činjenicu, da je njihov komunizam bio gori od fašizma. (2)U drugu grupu možemo svrstati bivše komunističke kolaboratore. Oni nisu formalno bili članovi komunističke partije, ali su zbog ucjene, prijetnje, ili naprosto zbog koristi bili komunistički špijuni i prokazivači. Oni danas moraju šutjeti da ne izađu na svjetlo dana njihovi dosjei. (3)U posebnu grupu možemo svrstati one hrvatske građane, koji znaju da bi u slučaju kritike vlasti, ove ili one stranke, mogli ostati bez radnoga mjesta. Oni se drže one stare "primum vivere".I oni šute zbog oportunizma. (4) Postoji prilično velika skupina onih,koje su mediji svojim "informativnim vašarom" zamorili, dezorijentirali ,učinili apatičnima, bezvoljnima. Pripadnici ove skupine smatraju, da je uzaludan svaki njihov trud oko uspostave pravednijeg, poštenijeg, humanijeg i prosperitetnije g društva. Oni se bave svojom profesijom, a politiku u HRvatskoj smatraju poslom gdje "sjaši Kurta, da uzjaši Murta".Ovi šute zbog prezira prema politici. (5) Postoji i relativno malobrojna skupina onih, koji su svjesni da demokracija znači izlazak iz vlastite privatne čahure, da je to borba protiv rogatih životinja u političkoj areni , i da je bolje upaliti i samo jednu voštanicu nego proklinjati tamu.Nažalost ovima vrlo često nisu dostupni glavni informativni mediji. Što se pak tiče uzdisanje za vođom i iščekivanja vođe "koji bi spasio Izrael" još je Starčević kazao, da je jedna od najvećih grješaka hrvatskoga naroda da se povodi za vođama a ne za programima.Jer i onaj malen dio vođa koji su pošteni i nesebični relativno su kratkog vijeka, a većina njih su samo sebični goniči stada. Narod koji ima jasan politički, gospodarski i društveni program hoda svojim nogama, a ne tuđim."Koga nose tuđe noge, neka se ne čudi ako padne" (Starčević). Tu vidim zadaću politički obrazovanijih Hrvata, u domovini i inozemstvu, da taj program trajno usavršavaju i šire.Ako nadiđemo ove podjele i ovisnost o "ovnu predvodniku", ako svi shvatimo da je demokracija napor svakoga koji u njoj živi, da je ona dnevni referendum, tada se možemo nadati da će nestati ova kriptokomunisti čka pljeva koja danas politički siluje hrvatski narod.

Prijavi Administratoru

Osvježi listu komentara

Budući da je trenutačno dopušteno komentiranje samo registriranim korisnicima, molimo sve one koji žele komentirati da se, ako već nisu, najprije registriraju na Portalu kako bi dobili svoje korisničko ime zaštićeno lozinkom. Tri jednostavna koraka za registraciju objašnjena su ovdje, a u slučaju poteškoća dovoljno je javiti se Administratoru.

JComments