Odlikaši s nešto manje odličnim stavovima

 

Kako je trenutno aktualno razdoblje u kojem hrvatskim maturantima završava njihovo srednjoškolsko obrazovanje, a mnogima od njih započinju pripreme za upis na fakultete, zanimljivo je pročitati priče koje mediji donose o dijelu onih koji se tijekom školovanja nametnuo svojom sposobnošću. Bolje rečeno – o planovima za budućnost tih mladih ljudi, koji su, ako bi odabrani uzorak zaista i predstavljao mišljenje većine, za budućnost ove države itekako zabrinjavajući. Večernji list tako piše o dvojici mladića i jednoj djevojci koji školovanje namjeravaju nastaviti na prestižnim svjetskim sveučilištima.

stipendijaTaj princip, naravno ne predstavlja nikakvu novost, godinama iz gotovo svake generacije na školovanje u inozemstvo odlazi određeni broj mladih ljudi, željnih učenja, usavršavanja i mogućnosti koje im, barem što se određenih područja tiče, fakulteti u Hrvatskoj možda i ne mogu pružiti na razini koju imaju strane škole. Tu se prije svega ne misli na mogućnost dobivanja znanja, jer većina je sveučilišnih profesora u Hrvatskoj itekako stručno osposobljena, uostalom mnogi su od njih dio svojega života također proveli izvan Hrvatske na stručnim usavršavanjima. Ne, tu se prije svega misli na tehničke uvjete i opremljenost koji bi na hrvatskim fakultetima (ili većem dijelu njih) zaista trebao biti bolji. Pa ipak, treba napomenuti kako se situacija i na tom području polako, ali sigurno popravlja iako će za postizanje solidne razine tehničke podrške na fakultetima u Hrvatskoj vjerojatno još proteći dosta vremena.

Baš zbog toga, možda je i dobro da određeni dio mladih ljudi odlazi «van» stjecati nova iskustva, jer dosad se u pravilu veliki dio njih nakon određenog vremena vraćao u Hrvatsku kako bi svojim znanjem i iskustvom pomogli onim mladim ljudima koji takvu priliku nisu mogli dobiti. Ono što je pritom ipak zabrinjavajuće jest stav koji ti mladi ljudi imaju već danas, kada se praktički nalaze tek na početku stjecanja visoke naobrazbe. Naime, ono što se iz njihovih izjava može iščitati jest kako će se oni u domovinu vratiti ako se dotad u Hrvatskoj dogode promjene na bolje. Dakle, oni se ne bi vratili pomoći da se stvari promjene na bolje, nego će doći (ako će doći) i to na gotovo.

To i takvo se razmišljanje teško može ocijeniti pozitivnom ocjenom, bez obzira što se radi o odličnim učenicima. Pogotovo ako se u obzir uzme činjenica da se neki od njih, koji od stranih sveučilišta nisu dobili pravo na stipendiju, noktima i zubima bore kako bi im stipendiju dala – Hrvatska. Postavlja se pitanje, a zašto? Po kojem bi to kriteriju hrvatska država trebala dati (nemali) novac ljudima koji su tek na početku školovanja, a već se u nju ne misle vratiti, osim pod naravno svojim uvjetima. Zašto se taj novac ako ga već ima, ne bi iskoristio za pomoć onima koji se u svakom slučaju žele vratiti i svatko od njih na svoj način i u skladu s vlastitim mogućnostima pomoći državi, jer pomoć je ono što joj, a ne ucjena i uvjetovanje sada najviše treba. Zašto se primjerice ne bi pomoglo i mladim, već afirmiranim stručnjacima koji žive i rade u Hrvatskoj da odu na profesionalne edukacije u inozemstvo, a da ih u Hrvatskoj nakon toga čekaju sigurna i odgovarajuće plaćena radna mjesta? Mnogo je onih koji bi takvu priliku jedva dočekali.

Stoga nije do kraja jasno s kojim to pravom ovi i ovakvi «golobradi» mladići i djevojke razmišljaju ovako, blago rečeno sebično i za razvoj i budućnost hrvatskoga društva kontraproduktivno. Postavlja se pitanje što bi sa svima nama, a onda logično i s njima bilo da su na takav način razmišljali ljudi koji su ustali u obranu domovine u najtežim trenucima, koji su svoje živote i živote svojih obitelji stavili na kocku kako bi srušili totalitaristički režim i izborili nezavisnost, kako bi njihova djeca mogla živjeti, raditi, učiti i razmišljati slobodno. Ta ista djeca, odnosno mladići i djevojke koji danas završavaju srednjoškolsko obrazovanje u tom bi slučaju danas dobili priliku stručnog usavršavanja eventualno u Beogradu ili nekom od gradova «regije». Dobro, možda malo pretjerujemo, jer su Hrvatii odlazili na Zapad i za vrijeme Jugoslavije,  ali ne treba puno mašte za shvatiti kako bez napora koji je napravljen tijekom Domovinskog rata o nekim stvarima koje danas izgledaju normalne naši srednjoškolci ne bi mogli ni sanjati. Zašto ne bi kao društvo učinili još jedan napor, i za dvadeset godina konstatirali kako naši srednjoškolci vrhunska sveučilišta nalaze već u Hrvatskoj? A da bi to mogli, naši perspektivni maturanti za početak budućnost trebaju tražiti kod kuće.

M.M.B.

{mxc}

Sub, 21-09-2019, 01:19:34

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)1/481-0047

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2019 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.