Internetski portali kao jedini istinski slobodni mediji

 

Slobodni i neovisni mediji trebali bi biti ili bar u razvijenim državama jesu, svojevrsne udarne snage provođenja i razvoja demokracije. Na žalost, barem što se Hrvata u Bosni i Hercegovini tiče, oni će s ostvarenjem svojih demokratskih prava na slobodu medija morati još neko vrijeme pričekati. Ponajviše iz razloga što na nacionalnoj razini za razliku od mnogobrojnih srpskih i muslimanskih programa, ne djeluje ni jedan program na hrvatskom jeziku. Mogućnost dobivanja objektivne informacije svodi se dakle na svega nekoliko lokalnih TV kuća sa slabim signalom i još slabijom kvalitetom i nekoliko tjednika koji se također ne mogu pohvaliti kvalitetnom i dosljednom uređivačkom politikom.

Slična, ako ne i ista situacija trenutno je sa stanjem medija i u Hrvatskoj. O slobodi i neovisnosti onih «najvećih» u Hrvatskoj danas govoriti je zaista pretenciozno. Tiskovine, a na žalost i TV kuće (pa čak i ona nacionalna) sveli su se na poslušnike reklamiranja samo određenih političkih opcija i ideja, dok su svi koji se usude misliti drugačije svim mogućim sredstvima u svakom smislu gurnuti doslovno na margine zbivanja. Oni ne mogu biti gosti gledanih informativnih emisija, njih se ne pita za mišljenje o aktualnim događajima. Sve to skupa neodoljivo podsjeća na prošla vremena u kojima se, ako ništa drugo nije ni skrivalo da mediji nisu slobodni, za razliku od danas kada bi svi mi trebali živjeti demokraciju. Kako tko i kako u kojoj mjeri – najčešće samo u onoj koja ne može ugroziti «više ciljeve» aktualnih političkih «elita».

Prozor u svijetU takvoj društvenoj situaciji jedinu «govornicu» predstavljaju zapravo internetski portali koji iz dana u dan postaju sve čitaniji i od strane široke javnosti prihvaćeni medij. Ponajviše stoga što ih je teško ili nemoguće kontrolirati. Većina njih naravno, pogotovo oni manji, u nedostatku financija i uređivačkog kadra još uvijek muku muče s održavanjem zadovoljavajuće razine rada. No već uz malo više novca i truda, postići se može puno više, što bi za slobodu medija u Hrvatskoj moglo biti od prevelikog značaja. Jedan od Portala koji djeluju u teškim uvjetima jest i Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća, zamišljen prvenstveno kao glasilo istoimene Udruge, no čija se djelatnost s vremenom zahvaljujući suradnji brojnih čitatelja znatno proširila.

Danas se na Portalu svakodnevno mogu pročitati aktualni komentari, prilozi čitatelja, prekrasne reportaže, ali i obavijesti o raznim događajima kulturnog i političkog značaja, koji su u onim «velikim medijima» u pravilu prešućeni. Ovaj je Portal dakle, kao i neki drugi poput njega u Hrvatskoj našao načina da istina dopre do ljudi koje bi ona mogla zanimati. Utrti put je dobar, no predstoji još mnogo truda da postanu prava konkurencija medijskim gigantima. S obzirom da dobre volje i kvalitetnih ljudi uvijek ima, a Internet svakoga dana i sve više ulazi u domove građana, razlozi za optimizam itekako postoje.

M.M.B.

Prilog:

Što će nama Hrvatima medij!?

 

Neke od prvih vojnih akcija srpska vojska u BiH usmjerila je upravo prema osvajanju i rušenju televizijskih odašiljača. Objekt na koji je u ratu palo najviše granata upravo je RTV dom u Sarajevu. Jedan od prvih kadrovskih udara na institucije bio je organiziranje i napuštanje novinara Srba tadašnje Televizije Sarajevo.I  muslimanski lideri u početku rata najviše energije utrošili su u zadržavanju televizijskog eterskog prostora. Medijska (televizijska prije svega) prezentacija stradanja Sarajeva i bosanskih muslimana odredila je raspoloženje svjetske javnosti i legitimirala SAD da se jasno stavi na jednu stranu u sukobu. Suvišno je dalje objašnjavati važnost medija.

Iako su navedeni primjeri ratne važnosti medija, ni u miru mediji nisu manje važni. U većini zemalja mediji su udarna snaga demokratizacije i ostvarivanja prava ugroženih skupina. Koliko su Hrvati u BiH svjesni ovih činjenica govori angažman hrvatskih političara u BiH da se po ovom pitanju nešto učini: Sve aktivnosti svedene su na propalog člana predsjedništva i još propalijeg političara Ive Mite Jovića. I.M.J. vođen blesavom iluzijom da bi imao presudan utjecaj na eventualni budući hrvatski kanal, uporno, i mora se priznati argumentirano, zahtijeva kanal na hrvatskom jeziku. Usamljenom Joviću ne pomaže nitko. Ni stranka mu, ni narod mu, ni NVO, ni novinari, ni elita... Kao da nikome nije stalo do kanala osim Joviću. Zar kanal na hrvatskom jeziku služi samo Joviću ili bi to trebao biti projekt od suštinske važnosti za Hrvate u BiH!? Trenutno je za Hrvate u BiH vjerovatno važnije da imaju svoj kanal nego entitet!!!

Da ne bude zabune, evo i kratkog presjeka medijske scene u BH Hrvata:

* Televizija; BHT i FTV su jasno politički određene prema Bošnjacima. Uređivačkom politikom bave se isključivo problemima Bošnjaka. Nekoliko je primjera: 1. Problem islamske zajednice na Sandžaku u dnevnicima ovih medijima uvijek nalazi mjesto u vrhu, a o problemu se govori kao o nacionalnom problemu cijele BiH.

1. Povratničke teme 80% su o Bošnjacima. Ako se radi o Hrvatima onda su to Hrvati protjerani od Srba i o Srbima protjeranim od Hrvata.

2. U blagdanskim programima o Uskrsima i Božićima se govori edukativno. Objašnjavaju se značaji blagdana, načini i razlozi slavljenja. Očito je da se gledateljima objašnjava što to sve predstavlja, a objašnjenja su potrebna gledateljima – muslimanima. Kada su Bajrami onda se ništa ne objašnjava, jer gledatelji sve znaju. Program je tada slavljenički.

3. Imena osumnjičenih, uhićenih i osuđenih Hrvata i Srba se izgovaraju u potpunosti a posebno se naglašava ako su predmet krivnje civilne bošnjačke žrtve. Ako su osuđenici i optuženici Bošnjaci za zločine nad Hrvatima i Srbima onda se koriste inicijali i termin: «za počinjene zločine nad civilima». Lektorskih, uređivačkih, programskih, tematskih i drugih primjera bošnjačkog usmjerenja BHT i FTV je bezbroj. Dovoljno je uključiti ove programe i sve je jasno. Za RTRS važi ista priča, samo je ovog puta publika srpska. Metode su iste. Ovo su bili javni emiteri. Od ostalih televizija na nacionalnom nivou, informativnim programom bave se još Hayat, ATV i BN, nijedna na hrvatskom jeziku i nijedna sa više od dva novinara Hrvata. Ostale televizije na nacionalnom nivou uglavnom su zabavnjačkog karaktera a informativni program ih ne zanima.Hrvati dakle nemaju nikakvu televiziju na nacionalnom nivou. One lokalne su dovoljno slabe (i loše) da imaju manje gledatelja nego Jablanica Hrvata.

* Radio; lokalnih stanica na hrvatskom jeziku zaista ima mnogo. Na žalost, politička snaga ovog medija je vrlo slaba. Radio se uglavnom sluša zbog muzike. Osim toga, lokalne stanice nemaju ni kapaciteta ni interesa da obavljaju ulogu korektora demokracije koji Hrvatima u BiH treba. Radio koji zaslužuje nekoliko rečenica osvrta je Radio Herceg Bosne. Zajedno sa Šumama HB, Elektroprivredom HB i Šahovskim savezom HB, jedini ima u imenu naziv «Herceg Bosna». I to je otprilike jedina vrijedna stvar kod ovog radija. Potpuno neprofesionalni, neinteresantni, pristrani i dosadni, sa nevjerovatno lošom muzikom (jedini radio gdje još možete čuti Dražena Žanka) i iritantnim temama rijetkih otvorenih programa (uglavnom su gosti anonimni pjesnici i još anonimniji kler). Radio Herceg Bosne ničim ne koristi Hrvatima u BiH. Ne ulazeći u njihovu financijsku situaciju, koja se sigurno odražava na bogatstvo programa, neophodno je napomenuti ovim vrlim novinarima da ih ništa ne košta objektivno prenositi informacije i puštati muziku koju bar netko sluša.Dakle, radio nije medij u kojem Hrvati mogu utažiti svoju žeđ za medijskim plasmanom.

* Tisak; Od ozbiljnih tiskovina Hrvati imaju Dnevni list, Večernji listi i Republiku. Obzirom na čitanost i utjecajnost, svi zajedno se mogu smatrati beznačajnim. Dnevni list ima problema sa uredničkom dosljednošću, Republika se tek dokazuje na tržištu a Večernji list zagrebačka je tiskovina sa pamfletaškim dodatkom HDZ-a čiji «novinari» profesionalnošću dosljedno probijaju sva dna struke.

* Portali; Posljednji medij izgleda je jedini prozor s dva krila prema medijskom nebu. Po slobodi pisanja i obradi tema u svakom slučaju ispred su SVIH medija u BiH. Naravno, Internet je takav medij da dopušta mnogo više nego ostali mediji, i portali na hrvatskom jeziku to koriste mnogo bolje nego portali na «ostalim» jezicima BiH. Sama interaktivnost Internet info portala daje ovom mediju značajnu prednost pred obrazovanijom i mlađom publikom. Ako skromno procijenimo da portale na hrvatskom jeziku posjeti oko 20.000 različitih osoba dnevno, onda je to više od čitatelja, gledatelja i slušatelja svih ostalih medija zajedno. Portali su nadmoćni i u količini informacija koje nude. Na portalima se dnevno postavi značajno više informacija nego u novinama, o TV i Radiju da se ne govori. Portali postaju nadmoćni i u prezentaciji slike i zvuka, tako da tradicionalne prednosti ostala tri medija lagano gube na težini.Sve to je opet razlog zašto portali iako trenutno najbitniji mediji BH Hrvatima kako domaćim tako i iseljenima još nisu ušli u županijske ni općinske proračune dok se podobni i nebitni mediji financiraju Portali možda ne nude originalne tekstove, nisu lektorirani i liče na sirovu gomilu riječi, ali njihova interaktivnost (komentari na dnu) daju posjetiteljima osjećaj da utječu na informaciju i da imaju moć da i oni nešto kažu; nešto što je do sad djelomično mogao samo radio.

Ako su istinite prognoze medijskih stručnjaka, onda će Internet u bližoj budućnosti biti glavni diler informacija. Srećom za Hrvate, jer Hrvati imaju dobre medije na Internetu. Vratimo se na naš televizijski kanal. To što imamo mogućnost da portalima razbijemo medijsko crnilo nad BH Hrvatima ne znači da trebamo odustati od prava za svojim javnim televizijskim medijem; ili još gore prepustiti ga karikaturalnim političarima. Pravo na medij na materinjem jeziku osnovno je pravo, i ne treba ga posebno objašnjavati. Menadžment BHT i FTV doskočio je pitanju jezika jednostavnim folom (RTRS ni to): Nekoliko novinara zaista govori hrvatskim jezikom! Ali uređivačka politika i dalje je u potpunosti bošnjačka. Hrvati mogu slobodno iznositi svoje stavove o kulturi, religiji, sportu i drugim glupostima, ali kada žele iznijeti politički stav onda moraju proći sito i rešeto Duške Jurišić, Bakira Hadžiomerovića i sličnih, koji će svaki, pa i najbanalniji stav Hrvata uredno proglasiti nacionalističkim. Obzirom da lijepljenje etikete nacionalizma svemu što Hrvati zinu nije dovoljno za ozbiljnu diskreditaciju, onda se stavovima prikače još pridjevi «fašistički» i «secesionistički». Pa se ti onda vadi...

Zahtijevati medij na hrvatskom jeziku nije stvar očuvanja jezika. Hrvatski jezik dobro je predstavljen i za njega nema opasnosti. Uostalom, cijelo govorno područje BiH se ubrzano kroatizira (Djeca u Bileći se pozdravljaju sa «bok» a srpski jezikoslovci na ovo već duže upozoravaju. Bošnjački jezikoslovci tolikom brzinom kroatiziraju jezik da teško i primjećuju). Od hrvatskog jezika mnogo je važnija uređivačka politika medijske kuće koja će se bez uvijanja i pravdanja baviti isključivo pitanjima važnim za Hrvate. Nepostojanje vlastitog medija Hrvata u BiH nije jedina nesreća za ovu buduću manjinu s papirnatim konstitutivnim pravima. Druga nesreća zove se Nov@ TV. Za upravo završene lokalne izbore u RH, Nov@ TV je imala nove izljeve mržnje prema Hrvatima u BiH, preciznije Hercegovcima. Voditeljica u svom veselom mahanju frizuricom čita kako je njihov snimatelj «fizički napadnut dok je snimao autobuse sa glasačima iz Hercegovine!». Prilog iz dnevnika demantirao je čitačicu vijesti. U prilogu se doduše ponavlja navedena fraza, ali se pred kraj priloga dodaje kako je napad izvršio «vozač kamiona makarskih tablica». Napad dakle nema veze sa Hercegovcima kako nam je voditeljica dala naslutiti. Da stvar bude još gora po Novu TV: Snimaka fantomskih autobusa punih razjarenih Hercegovaca nigdje nema! Što je onda snimao napadnuti snimatelj?! Ili nije ništa snimao, ili nije bilo autobusa za snimiti. U oba slučaja Nov@ laže.

Ipak, voditeljski par se nije dao. Negativne sugestije kako Hercegovci odlučuju o sudbini Hrvata u Hrvatskoj su se nastavile i prilikom link javljanja iz Dubrovnika. Voditeljica pita novinara iz Dubrovnika: «jeste li primijetili kolone autobusa s glasačima iz Hercegovine?». Pitanje je više zvučalo kao konstatacija činjenice. I ovaj put voditeljica je demantirana. Novinar je odgovorio kako takvih saznanja nema. Ovako zvuči najgledaniji i najutjecajniji medij na hrvatskom jeziku koji Hrvati u BiH gledaju/slušaju. Teško je procijeniti je li za Hrvate gora HRT koji ih ignorira, NOV@ koja ih blati ili FTV koja ih i ignorira i blati (kada ih ne ignorira). U svakom slučaju, kanal za Hrvate je neophodan. Do tada, uzdajmo se u naše portale. 

Tvrtko Milović
www.poskok.info

{mxc}

Sub, 17-08-2019, 23:47:42

Najave

Pon Uto Sri Čet Pet Sub Ned
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)1/481-0047

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2019 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.