Većini hrvatskih političara ne treba loto jer ima nas

Hrvatsku je ovih dana zahvatila «loto histerija». Iznos nagrade popeo se na za većinu smrtnika gotovo nezamislivih 26 milijuna kuna, stoga i ne čudi da je listić u proteklom kolu uplatilo više od 600 000 ljudi. S obzirom da se radi o 15 milijuna kombinacija što znači da je realna šansa za dobitak mala, ali nešto veća u odnosu na prethodna kola kad je igralo značajno manje ljudi. Najviše će naravno i ovoga puta zaraditi upravo Hrvatska lutrija. No, interes za loto kao i općenito igre na sreću postoji u cijelom svijetu, na kraju krajeva – netko ipak i dobije novac.

No ono što je posebno zanimljivo, sudeći po raznoraznim ispovijestima dobitnika u medijima, taj lako zarađeni novac za koji se, kako narod voli reći nije moralo «ni orati ni kopati» u većini slučajeva procuri kroz prste gotovo jednako brzo kako je i došao. Novine su tako pune priča o ljudima koji su dobili milijunske iznose, jedan od njih čak 7 milijuna, a danas od toga nemaju ništa, čak se nalaze u dugovima i minusima, što je istodobno i žalosno i smiješno. U obzir naravno treba uzeti da svi ljudi ne znaju jednako dobro s novcem, ali otići na prosjački štap kraj tolikih milijuna koje većina ljudi ne bi zaradila u «tri života», mora se priznati, pravo je «umijeće».

Među rijetkima koje loto groznica ovih dana nije zahvatila, vjerojatno su hrvatski političari. Oni naravno za takve stvari «nemaju vremena», a vjerojatno ni previše motiva. Jer ama baš nitko od njih danas ne spada u onu trećinu stanovnika koja je po sudeći po istraživanjima koja se svako malo pojavljuju medijima u Hrvatskoj na rubu gladi. Uostalom, oni ni ne moraju previše dobro baratati s novcem, jer barataju u pravilu gotovo uvijek tuđim novcem, a njega se uvijek nekako namakne. Neki od tih političara odlaze poput SDP-ove Ingrid Antičević Marinović u drugu krajnost i napadaju «politiku» koja «tjera» ljude da uplaćuju listiće.

Gospođa Antičević zaista bi se tu i tamo trebala spustiti sa svog oblaka i shvatiti da će ljudi igre na sreću igrati uvijek, neovisno o imovinskom stanju i naobrazbi i neovisno o aktualnoj političkoj vlasti. Ono što bi također trebalo reći jest da građani Hrvatske zasigurno loto nisu igrali ništa manje za vrijeme vladanja koalicijske vlade nego danas, za vrijeme vladanja druge koalicijske vlade. No, ni gospođu Ingrid, a ni većinu drugih političara, bili oni na vlasti ili u oporbi u Hrvatskoj danas uzroci, posljedice svakodnevnih problema takozvanog «običnog» čovjeka (ma što god to značilo) i ne zanimaju previše, već uglavnom u smislu kako da tuđi problem pretvore u glas za svoju opciju. Glasači su njihov loto, zbog kojeg odlično žive. A sve dok politika ne «popravi» svoje stavove i građansku osviještenost, stanovnicima ove zemlje i ne preostaje mnogo toga osim da se uzdaju «u se i u svoje kljuse» i tu i tamo odigraju loto. Na kraju krajeva, nikad se ne zna.

M.M.B.