Antologija jednog uspjeha

Kandidat za gradonačelnika Splita, nezavisni kandidat Željko Kerum u nedjelju je osvojio 40,4 posto glasova, a njegov glavni protukandidat SDP-ov Ranko Ostojić 34,6 posto, te će tako Splićani u drugom krugu odlučiti o svom gradonačelniku. Uspjeh ovog bogatog hrvatskog poduzetnika mnoge vjerojatno nije iznenadio. Kerum je svakako pomalo kontroverzna osoba - manjak obrazovanja uspješno nadomješta velikom količinom zarađenog novca kojeg za razliku od većine ostalih hrvatskih «tajkuna» potrebnima dijeli ponešto češće i ponešto obilnije. Je li u njegovom slučaju riječ o istinskoj empatiji prema potrebnima ili odličnoj samopromociji ne može se sa sigurnošću ustvrditi. U svakom slučaju, onima kojima su njegovu pomoć u obliku novca ili zaposlenja dobili, njegovi motivi i nisu osobito bitni.

Iako mnogi sumnjaju u podrijetlo njegova bogatstva, Kerum je svojom metodom «što na umu to na drumu» očito pridobio velik dio birača koji nisu skloni pojedinim stranačkim opcijama, u koje su povjerenje zbog loše i nepromućurne politike izgubili već odavno. A Kerum je tu činjenicu iskoristio i uspješno okrenuo sebi u korist, prozivajući svakog od svojih protukandidata za sve grijehe koje su počinili i to na sebi svojstven «zdravo seljački» način. A s takvom se kampanjom i načinom političke «borbe» puno toga može postići, jer je uostalom taj i takav način jedini ispravan. Hoće li netko od njegovih suparnika s manje ili više uspjeha na polaganje računa u drugom krugu prozvati i njega ostaje za vidjeti.

Bilo kako bilo, Željko Kerum kako stvari stoje ima veliku šansu postati gradonačelnikom Splita. Što isto tako najvjerojatnije može zahvaliti okolnosti da su mnogi Splićani skloniji vjerovati kako će on, kao uspješan poduzetnik bolje upravljati gradskim financijama od njegovih prethodnika, pogotovo iz razloga što mu je do nje zasigurno stalo više zbog časti i ugleda nego do novca. Barem se tako na prvi pogled čini. U svojoj namjeri neodoljivo podsjeća na američke bogataše koji su u minulim stoljećima svojim novcem odnosno bračnim vezama stjecali europske plemenitaške titule, kako bi i njihov bankovni račun, ali i «rodovnica» bili besprijekorni. Tako i Kerum od simpatičnog «Vlaja» želi dogurati do gospodina gradonačelnika Keruma, što mu za sad poprilično dobro polazi za rukom.

Željko Kerum ne skriva svoje podrijetlo, nego se njime ponosi, što je svakako činjenica vrijedna pohvale. No, krije li se iza njegova bez sumnje pomno njegovanog imidža zaista uspješan čovjek i domoljub bez dlake na jeziku kakvim se predstavlja ili sirova ambicija čovjeka koji je krenuo od «nule» ostaje za vidjeti. To će na svojoj koži svakako najbolje osjetiti oni koji će mu dati svoje povjerenje, ako u konačnici uspije i postane gradonačelnik Splita. No na ovome mjestu vrijedilo bi se malo osvrnuti i na razmišljanja, stavove i ponašanje ne samo njegovih, nego svih birača u Hrvatskoj, što bi moglo dovesti do zaključka primjenom kojeg je to «recepta» Kerum već sada postigao značajan uspjeh s obzirom da iza njega ne stoji niti jedna politička opcija. To bi uostalom moglo biti znakovito i za uspjeh drugih nezavisnih kandidata koji su se našli u drugom izbornom krugu.

Slušajući izjave i komentare slučajno odabranih prolaznika na ulici u TV emisijama ili čitajući komentare čitatelja na raznim Portalima, bolje rečeno nedostatak istih, čini se kako je biračko tijelo u Hrvatskoj najvećim dijelom poprilično pasivno i nezainteresirano. Kombinacija je to nekakve kolektivne rezigniranosti kojoj se ne treba čuditi ako se zna kakva se politika u Hrvatskoj vodi već gotovo desetljeće, ali i činjenice da su se građani velikim dijelom pretvorili samo u promatrače, nemotivirane na nikakvu uvjetno rečeno akciju. Teško ih je općenito bilo čime motivirati, zainteresirati, na određeni način očekuju da im se sve «servira na pladnju». Publika je to koja emisije blago rečeno dvojbenog sadržaja poput «Farme» ili «Big Brothera» čini najgledanijim programima na TV-u, a «vrhunac književne vrijednosti» autobiografiju starlete zvane Nives Celzijus najprodavanijom knjigom.

No ono što je također nezanemarivo jest okolnost da na izbore 50% biračkog tijela uopće nije ni izašlo, iz jednostavnog uvjerenja da nemaju koga birati, dakle istina je i ta da biračko tijelo čini koliko može i bira one koji su se kandidirali. K tome treba u obzir uzeti činjenicu da sudeći po malobrojnim komentarima novinskih članaka primjerice Kerumova politika nikoga baš previše ne zanima. Ali da je on na svojem posljednjem predizbornom skupu – koncertu na kojom se besplatno «ilo i pilo» skupio 10.000 ljudi, skupio je. Zato može izgledati na prvi pogled kao da je «pravi» put do pobjede u Hrvatskoj trenutno dati narodu što više kruha i igara. A ako je to princip po kojem će se birati na izborima u Hrvatskoj, jasno je koliko će se građani svojim odabirima stvarno usrećiti.

 M.M.B.