Najava ozbiljnih pomaka unutar hrvatskog biračkog tijela

Rezultati lokalnih izbora održanih u nedjelju 17. svibnja 2009. najavljuju da se unutar hrvatskog biračkog tijela događaju ozbiljni pomaci. Ako bi se u dvije ili tri rečenice htio dati kratak i sažet presjek rezultata na nacionalnoj razini, zaključak bi bio da je HDZ nekako izbjegao katastrofu, pri čemu iz toga SDP nije izvukao nikakvu korist, dok su znatan iskorak učinile pojedine nezavisne liste i kandidati. Drugim riječima, iz rezultata lokalnih izbora mogu se iščitati naznake ozbiljnijih promjena sada već duže vremena ustaljenog sustava podjele izbornog «kolača» između dvije najveće političke stranke u Hrvatskoj, HDZ-a i SDP-a. No, uzroci i posljedice, a možda i opipljiva predviđanja mogućih trendova na izborima koji će tek uslijediti postaju još jasnije ako se pažljivo razmotre uzroci i posljedice većeg ili manjeg uspjeha ili neuspjeha pojedinih političkih opcija na netom održanim lokalnim izborima. Za početak, ono što se malo spominje po medijima dan iza održanih izbora je to što je odaziv na izborima bio je tek oko 50 posto, iako su izbori bili personalizirani i zbog toga barem na papiru privlačniji glasačima. No, krenimo redom.

HDZ i njegove koalicije

HDZ je kao na razini države aktualna vladajuća stranka na lokalne izbore izašla opterećena brojnim tekućim problemima – gospodarskom krizom koja je u manjoj ili većoj mjeri zasigurno ostavila traga na strahovima velikog broja građana što je vidljivo iz netom održanih prosvjeda sindikata. Prosvjedima uoči izbora treba dodati i onaj studentski koji još uvijek traje, i za koji još uvijek nije nađeno rješenje.

No, grijehovi HDZ-ove vlasti su puno ozbiljniji i dublji. Tu su mnogi dvojbeni politički potezi, posebice na vanjskopolitičkom planu vezano uz politiku prema hrvatskom pravu na more i granice, Haaškim presudama, kao i problematiku ispunjavanja raznoraznih «uvjeta» za ulazak u EU. Na unutrašnjopolitičkom planu može se govoriti o novim paradigmama hrvatstva, neobjašnjivoj kadrovskoj politici, brojnim korupcijskim aferama... U cijeloj priči neposredno pred izbore zasigurno nisu pomogla ni događanja vezano uz način donošenja inkriminirajuće presude protiv Branimira Glavaša, zbog koje je HDZ sigurno ostao bez još jednog dijela potpore među dijelom populacije koja nije zaboravila ratna zbivanja.

S obzirom na sve navedeno HDZ je postigao, zapravo, na nekim područjima i neočekivano dobre rezultate, ako se zanemari potpuni debakl u većim gradovima. Iako su prognoze uvijek pomalo nezahvalne, moglo bi se dogoditi da uz pomoć koalicijskih partnera ova stranka nakon drugog kruga postavi župane u čak oko 15 županija, što svakako HDZ-ovci sljedećih dana ne će propustiti istaći. Ono što će vjerojatno biti spretno zaobiđeno u isticanju HDZ-ovih uspjeha je da si je "ljevica" u Zagrebu dozvolila ući u međusobni obračun, da je u Osijeku Anto Đapić na jedva jedvite jade ušao u drugi krug kao da je bio samo kandidat HSP-a, a da Ivan Kurent u Splitu nije skupio ni 20 posto glasova.

SDP i HNS

Općenito gledano, SDP nije zauzeo nigdje znatno bolje pozicije nego prije, ali je u nekim dijelovima Republike Hrvatske značajno podbacio. U Rijeci je pobjeda bila očekivana, i sve drugo bilo bi potpuno iznenađenje. U Gradu Zagrebu uspjeh Milana Bandića teško se može pripisati SDP-u, već upravo suprotno, mnogi imaju dojam kako je Milan Bandić pobijedio usprkos središnjice predvođene Zoranom Milanovićem. U svakom slučaju, može se slobodno reći kako SDP nije prošao ništa puno bolje od HDZ-a, iako su na lokalnim izborima glasači u pravilu skloniji glasovati za oporbene stranke.

No, oni koji bi se stvarno mogu zabrinuti nad svojim izbornim rezultatima su članovi HNS-a, stranke koje čini se polako nestaje kako se predsjedniku Mesiću bliži kraj mandata. Sama činjenica da HNS gotovo nigdje na izbore nije izašao samostalno, najbolje govori koliko je ta stranka sposobna preživjeti bez SDP-a ili jake poluge na vlasti.

  Uspjeh nezavisnih kandidata

Ono što se na ovim lokalnim izborima svakako novoga dogodilo jesu rezultati koje su postigli nezavisni kandidati. Primjerice, Ivanu Jakovčiću je u Istri planove ozbiljno pomutio Plinio Cuccurin, jedan od 50 najbogatijih ljudi u Hrvatskoj. Uzevši 23 posto glasova natjerao je do sada svemoćnog i nedodirljivog Jakovčića u drugi krug, što nije malo. U Osijeku je 36-godišnji Krešimir Bubalo (iz regionalne stranke HDSSB) osvojio glasova gotovo koliko i svi njegovi protukandidati zajedno. To je rezultat koji sigurno pokazuje jasno nezadovoljstvo glasača velikim strankama.

Primjera uspjeha s nezavisnim kandidatima i listama nema malo, no svakako najupečatljiviji primjer kako nezavisni kandidat može pomrsiti račune HDZ-u i SDP-u je onaj Željka Keruma. Naime, Kerum je u Splitu osvojio čak 40,2 posto glasova. Splitski nezavisni kandidat i pobjednik iz prvog kruga imao je, dakle, i dovoljno uvjerljivosti u nastupu i dovoljno novaca da se njegovi nastupi čuju. Time je mnoge glasače uvjerio kako se radi o kandidatu sposobnom uzdrmati dosadašnju podjelu kolača između HDZ-a i SDP-a. Štoviše, ima se dojam da možda Kerum i nije bio toliko upečatljiv u svojem programu, koliko je glasačko tijelo bilo nezadovoljno s onim što su im SDP i HDZ nude - pa je objeručke prihvatilo šansu koju im je pojava Keruma dala. To se pogotovo odnosi na HDZ-ove glasače, jer su se baš oni dobrim dijelom priklonili splitskom tajkunu.

Hrvatska spremna na nova rješenja - ali ih treba i kvalitetno ponuditi

Nezavisni kandidati na ovim izborima pokazali su «velikima» da polako, ali sigurno dolazi vrijeme kada više ne će od izbora do izbora isključivo međusobno u miru pretakati glasove birača, dijeleći si funkcije po onoj, ja tebi, ti meni. Birači su, pak, pokazali da su spremni pružiti priliku nekome tko ih uspije uvjeriti da može i hoće nešto promijeniti, odnosno nekome tko ima šanse i ozbiljnosti za postizanje rezultata zbog čega glasovi ne će biti bačeni u vjetar.

Ono što je možda posebno zanimljivo jest činjenica da su ovi lokalni izbori i sam način na koji se glasovalo – dakle, u slučaju gradonačelnika izravno za osobu, a ne za stranku - uvelike simptomatični za predsjedničke izbore koji Hrvatskoj predstoje krajem ove godine. Naime, građani su, reklo bi se, dosta jasno  pokazali da im je zapravo «puna kapa» HDZ-a i SDP-a i njihove podjele vlasti koja Hrvatskoj i od jedne i od druge strane u proteklih skoro desetak godina i nije donijela puno toga pozitivnog.

Drugim riječima, iz načina na koji se prošle nedjelje glasovalo jasno je da je narod spreman na ljude koji bi donijeli promjene. Naravno, nije dovoljno da takvih ljudi ima, nego da oni nisu istovremeno disperzirani na više opcija koje zastupaju iste ili slične ciljeve. Bilo kako bilo, trend koji se primjećuje budi nadu u mogućnost povoljnijeg političkog sutra koje će, nadamo se, uskoro zamijeniti u Hrvatskoj poprilično loše političko danas.

M.M.B. i M.M.