Društvo predodređeno na propadanje

Kakvo je trenutno stanje svijesti, a onda i razina općeg morala i osjećaja solidarnosti u hrvatskom društvu odlično je dočarao događaj na proslavi Međunarodnog praznika rada koja je i ove godine održana u zagrebačkom Parku Maksimir, gdje je, sada već također tradicionalno zagrebački gradonačelnik Milan Bandić s članovima Gradskog poglavarstva dijelio besplatne porcije graha. Pa iako je graha, kao uostalom i majica koje su se besplatno dijelile bilo i više no dovoljno okupljeni građani, mahom pripadnici starije populacije pokazali su zabrinjavajuću količinu netolerancije, nekulture pa čak i spremnosti na fizički obračun u kolektivnom naguravanju koje se odigralo pred kotlovima hrane.

Dogodilo se pritom čak i da je jednom čovjeku pozlilo i da se onesvijestio, no osim nekolicine prisutnih novinara ne samo da nitko nije reagirao i priskočio upomoć nego je čak i jedna gospođa koja je stajala u blizini odbila posuditi svoju ručnu torbicu da se unesrećenom podmetne pod glavu [Javno.hr]. Baš kao da nije riječ o kultiviranim ljudima nego o čoporu bijesnih životinja u borbi za dragocjenim plijenom, u ovom slučaju zamislite - grahom, koji u trgovinama stoji tek nekoliko kuna. No, nije naravno bitan grah, bitna je kolektivna netolerancija, sebičnost i samoživost koja se u ovoj mjeri ni približno još prije nekih petnaestak, dvadeset godina nije mogla ni zamisliti.

Do tuda je eto danas dogurala starija populacija s maksimirskog graha. No, sudeći prema ponašanju i razmišljanju onih mlađih, ni njihovo doživljavanje svijeta oko sebe i društva općenito nije na nekoj zavidnoj razini. To primjerice pokazuju i ankete koje su provedene u Slobodnoj Dalmaciji. Naime, prema provedenom istraživanju, svaki je treći srednjoškolac na vlastitoj koži već osjetio korupciju, njih 23 posto dalo je mito, dok ih je više od 60 posto uvjereno da pojedinci “kupuju” znanje, barem na papiru. U objašnjenju su naveli primjere kao - pokušaj potkupljivanja za rješenje testa, upis u školu preko veze, pregled kod doktora bez čekanja, izbjegavanje kazne za prometni prekršaj... Sve to pokazuje nedopustivi osjećaj zbunjenosti i nemoći pronalaska odgovarajućeg rješenja u glavama mladih ljudi koji bi u svojim godinama još uvijek trebali barem donekle vjerovati kako mogu nešto promijeniti na bolje.

A ništa bolja situacija nije izgleda ni kod njihovih njihovih roditelja. Naime, zadnja anketa Večernjeg lista dala je zaista poražavajuće rezultate. Više tisuća građana odazvalo se anketi i odgovaralo je na pitanje – biste li kupili ispit na fakultetu? Gotovo nevjerojatan postotak, odnosno 55% izjasnio se potvrdno! Preslika je to katastrofalnog shvaćanja javnosti smisla fakultetske naobrazbe. Jer pravi smisao ne bi trebao biti dobivanje diplome - nego znanja – ali izgleda kako više od pola ljudi u Republici Hrvatskoj to više ne shvaća. Možda bi studenti u svojim aktualnim zahtjevima prvo trebali istaknuti onaj za povratak digniteta studiranja, a potom sve ostale. Dakle, zaključak je jasan i porazan: kancerom nemorala, nedostatka osobne i kolektivne svijesti i osjećaja za razlikovanje ispravnog od pogrešnog, zahvaćen je očito velik dio današnje hrvatske populacije.

Ali u toj kaljuži ne treba zaboraviti ni one koji svojim «primjerom» takvo stanje zapravo i potpomažu, odnosno potenciraju, a to je velik dio hrvatskih političara. Dovoljno je vratiti se  na već spomenutu prvosvibanjsku proslavu u Maksimiru i grahu - koji smo svi mi platili – ali ga je samo Bandić dijelio. Treba mu odati «čast», za razliku od svih političara koji se nisu ni osudili pojaviti on je, koliko se iz medijskih napisa može vidjeti bio glavna zvijezda, srce i duša «zabave». Čovjeku se svakako mora priznati da za razliku od ostalih smrtnika koji se u Hrvatskoj pokušavaju baviti politikom ili politikantstvom ima odlično razvijen osjećaj što, kada i kako sa svojim biračima. Zato valjda i jesu njegovi već tolike godine, drugo objašnjenje za to teško bi se moglo naći. No kakvi politički lideri, takvi i birači, jedne od drugih teško je odvojiti. A možda bi se ti isti građani birači i drugačije ponašali kada bi imali koga slijediti. No zato u Hrvatskoj i postoji kaljuža – u njoj se dobro ne vidi, svašta prolazi, a neke ribe u njoj zaista odlično plivaju.

M.M.B.