Jad i bijeda

 

Predsjednik Stjepan Mesić u nedjelju je 26. travnja 2009. na komemoraciji povodom 64. obljetnice proboja logoraša u Jasenovcu još jednom svim građanima Hrvatske u «punom sjaju» pokazao svu jad i bijedu politike koja iza njega stoji i koju već godinama sustavno i uporno zagovara. Mesić uoči predstojećih lokalnih i predsjedničkih izbora izgleda nije želio propustiti prigodu iskoristiti svoj zadnji službeni posjet Jasenovcu u funkciji predsjednika države kako bi se još jednom «obračunao» s hrvatskom prošlošću, a sve u čast jedne propale, zločinačke ideologije. Tako se ne znamo po koji put predsjednik Republike Hrvatske na krajnje zadrti način politički obračunao sa svim nevinim žrtvama Bleiburga i Križnog puta, ali čineći to iz Jasenovca, obezvrijedio je i ponizio ujedno na najgrublji način i žrtve kojima je tamo dignut spomenik.

Mesić se tako, kao da živimo u komunističkom vremenu, koristeći krilaticu iz Španjolskog građanskog rata (neće proći), pravim revolucionarnim riječnikom obrušio na one koji, po njegovim riječima «pod krinkom obračuna s komunizmom, zapravo do kraja i jednom za svagda – osobito u očima mlade generacije – kompromitiraju antifašističke borce, ali i žrtve fašizma». Na žalost, svaka je Mesićeva teza iz jasenovačkog izlaganja samoj sebi zapravo najbolja antiteza, odnosno, da bi se do prave istine došlo potrebno je tek svaku njegovu misao jednostavno – obrnuti.

MesićJer ako netko zloupotrebljava, kompromitira i politizira žrtve kako Jasenovca tako i Bleiburga i križnih putova, onda je to svakako i ponajprije on sam. A to čini svakom svojom rečenicom kojom perfidno koristi jasenovačke žrtve kako bi amnestirao zločin počinjen nad hrvatskim narodom krajem Drugog svjetskog rata. Mesićeva demagogija zapravo tim činom dosiže svoj vrhunac – u optuživanju drugih za stvari koje on godinama uporno čini. A što čini? Otvoreno se stavlja na stranu jednog zla da bi napao drugo zlo. Stavlja se navodno na stranu jednih žrtava, da bi obezvrijedio druge, zaboravljajući da je svaki zločin neosporno zločin, kao i da je svaka žrtva neosporno žrtva, stradala ona od strane svastike ili zvijezde. No za Mesića i one koje on predstavlja stvari nikada ne će biti jednostavne kao što bi trebale biti.

Jer da jesu i da povijesnu istinu želi i prikazuje objektivno, onako kako bi to predsjednik države i trebao činiti, nikada, čak ni privatno, a kamoli javno ne bi smio izreći kako Josip Broz Tito nije bio zločinac. «Baš kao što nije bio zločinac ni jedan vođa pokreta otpora u porobljenoj i okupiranoj Europi, neovisno o tome kakav se poredak u njima uspostavljao.» Ono što nakon tih riječi ostaje nejasnim jest činjenica kako je tom logikom onda moguće da i jedan časnik Hrvatske vojske u obrambenom Domovinskom ratu bude optužen za ratne zločine. Nisu li to slikovitom preslikom bili hrvatski branitelji antifašisti u borbi protiv fašističkih četnika? S druge strane, nije li upravo Mesić i njegov Ured predsjednika nakon 2000. godine inzistirao na inkriminaciji i kriminalizaciji Domovinskog rata potencirajući suradnju s Haaškim sudom do razmjera koji bi u konačnici po državu mogli završiti fatalno?

Sramotnu izjavu kako se za masovne grobnice Hrvata znalo i prije pa po njima nije trebalo čeprkati ni sada, suvišno bi trebalo uopće biti komentirati. Jer i ona kao uostalom i mnoge druge iz ovog sata anti-povijesti koji je Mesić održao u Jasenovcu prkosi zdravom razumu. Svojim je govorom predsjednik Republike ponovno zorno pokazao što je za njega univerzalna istina, jasno se opredijelivši za političku opciju Titovog komunizma, kojem je antifašistički pokret trebao utoliko dok ne uspostavi svoju diktatorsku strahovladu. S najnehrvatskije političke pozornice koja je u tu svrhu služila gotovo pola stoljeća ponovno su iskorištene stare metode pokušaja podjele hrvatskog naroda, stavljajući ga u situaciju opet birati između partizana i ustaša, Tita i Pavelića. Umjesto da se pusti povijest samoj napokon zapisati činjenice, da svaki zločin bude osuđen, a svaka žrtva vrednovana. No, Stjepan Mesić je radije i taj svoj posljednji predsjednički govor s jasenovačke pozornice ispolitizirao do mjere najgoreg govora mržnje. Želio je posijati podjelu, no posijao je samo jad i bijedu politike koju zagovara. A tragovi koje će valjda jednom i zauvijek, na dobrobit hrvatskog naroda, skupa s njegovim mandatom zauvijek nadamo se nestati.

    M.M.B.

{mxc}

Čet, 17-10-2019, 03:46:59

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)1/481-0047

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2019 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.