Branitelji neka dokazuju nevinost, a o zločinima komunista neka brinu povjesničari

Predsjednik Mesić prošlog je tjedna još jednom pokazao svoje pravo lice. Naime, na upite novinara vezano uz otkriće masovnih grobnica Hrvata pobijenih krajem Drugog svjetskog rata, kao i činjenicu da je ministar unutarnjih poslova Tomislav Karamarko najavio da će policija i Državno odvjetništvo istražiti sve slučajeve počinjenja masovnih zločina, Mesić je kazao sljedeće: "Pustimo Drugi svjetski rat da rješavaju povjesničari, a u slučaju da se pronađu grobišta, neka se o tome brinu forenzičari".

Tom izjavom ponovno je demonstrirao licimjerje vlastite politike utemeljene na dvostrukim kriterijima. S jedne strane tu je dakle više od sto tisuća Hrvata čiji neidentificirani ostaci leže širom Hrvatske i susjednih zemljama u brojnim, šezdeset godina nakon počinjenih zločina neistraženim grobnicama. S druge strane, Mesić ne propušta prigodu za naglašavanje kako je svaki pojedini zločin počinjen u Domovinskom ratu potrebno procesuirati i onda kada se sudi po zapovjednoj odgovornosi bez ikakvih logičkih kriterija kao što je to u Haagu s hrvatskim generalima.

Stoga se opravdano postavlja pitanje kako to da masovni zločin počinjen nad Hrvatima prije pola stoljeća i oni pojedinačni počinjeni pri oslobađanju zemlje prije petnaestak godina nemaju ni približno jednak tretman. Jer Mesić predlaže i nalaže da se prvi prepuste povjesničarima i forenzičarima, a drugi državnom odvjetništvu i policiji. Štoviše, što je sa zločinima počinjenim nad hrvatskim narodom u Domovinskom ratu i kako je moguće da je za pokušaj genocida koji je po svojim značajkama itekako na tragu svega što se događalo prije više od pola stoljeća procesuiran mizeran i zanemariv broj osoba?!

Ni velik broj godina koji je prošao od Titove strahovlade nije ono što bi Mesića moglo zbuniti. Jer predsjednik je pravnik i kao takav morao bi znati da zočin nikad ne zastarjeva. A da vrijeme faktor koji uzima u obzir ovisno o okolnostima dokazuju i Mesićeve izjave koje je istom prigodom dao o Jasenovcu. "Utvrđeno je na kraju da se radi o nešto više od 80 tisuća žrtava", dodajući kako je to "strašan zločin kakav se teško može naći u svijetu, jer se u Jasenovcu ubijalo četiri godine". "Ni jedan u Jasenovcu nije kriv niti za jednog na Križnom putu, ali mnogi na Križnom putu su krivi za ubojstva u logoru. Zato treba razlučiti stvari. Da se odgovara za zločin, ali da se zna kada je što bilo. Što je osveta, a što su zločini koji su prethodili". Predsjednik uporno naglašava i kako brojkama stradalih ne treba licitirati, a upravo je to ono što on čitavo vrijeme svog «predsjednikovanja» sustavno čini. A to njegovo licitiranje brojem žrtava u Jasenovcu temelji se na jugoslavenskim izvorima što se može pročitati na internetskim stranicama samog Spomen područja Jasenovac.

Što više reći o predsjedniku Mesiću - njegova politika koja je započela otkrivanjem državnih tajni, transkripata od kojih su neki vrlo izvjesno u značajnoj mjeri i prepravljeni (primjerice Brijunski), stvaranjem umjetnih podjela u hrvatskom društvu na «ustaše i partizane», pa preko protuhrvatskog svjedočenja u Haagu, danas je dovela do situacije u kojoj se Tuđmanova vlast naziva diktatorskom i gotovo nacističkom. Istovremeno se Titova komunistička diktatura sustavno lažima rehabilitira, a u Haagu sjede hrvatski generali optuženi za zajednički zločinački pothvat i etničko čišćenje Srba, čime se zapravo posredno sudi i presuđuje hrvatskoj državi. Tako danas umjesto temelja samostalne hrvatske države – Domovinskog rata i njegovih junaka -  imamo kriminalizaciju istog, uz ponovno veličanje Tita i njegovih «antifašista».

A istina je jedna jedina - svaki je zločin - zločin dogodio se on prije 100 godina ili prije pet minuta. I to je jedini ispravan način na koji treba razmišljati i koji djeli većina hrvatskih građana, kao i branitelja koji su časno branili Domovinu. Svaki zločin potrebno je nazvati njegovim pravim imenom, ali ne na način da se preko izmišljenog pojma zapovjedne odgovornosti za pojedinačne zločine posredno sudi čitavoj državi, a da se s druge strane masovni pokolji totalitarnog režima ostavljaju povjesničarima i forenzičarima ma što god to značilo i ma o kakvoj se demagogiji radilo. A da je hrvatski predsjednik vrhunski demagog pokazuje i način na koji ponekad više, a ponekad manje spretno, ali uvijek štetno - licitiranje žrtvama koristi u vlastite političke svrhe, u vrijeme i način kada mu to odgovara.

Sudeći po već viđenom, najviše mu odgovara prebaciti lopticu s pričom o Jasenovcu, baš svaki puta kad se netko javno usudi spomenuti kako su njegovi «veliki antifašisti» 1945. pobili sve koji su disali i mislili hrvatski, hrvatsku inteligenciju i svu onu sirotinju koja im se pritom našla na putu. A da je tome tako dokazuju i kosti koje svako toliko provire iz brojnih jama širom Lijepe Naše i susjednih zemalja. Koje isto tako dokazuju da su Hrvati i svijet 60 godina živjeli u jednoj velikoj laži, ostatke kojih gledamo danas u obliku lubanja smaknutih. Ostatke kojih «zagovara» i još jedan «ostatak ostataka» predsjednik Mesić koji će uskoro jednom zauvijek otići u ropotarnicu povijesti, tako da se zločinci konačno nazovu pravim imenom, a ovakve tragedije hrvatskom narodu više nikada ne ponove.

M.M.B.