U potrazi za novim sponzorima

Koliko se brzo, radikalno i pragmatično mogu gotovo preko noći promijeniti politički stavovi i mišljenja hrvatskih «moralnih vertikala» ovih je dana svojim primjerom najbolje demonstrirao Hrvatski helsinški odbor. Organizacija koja se do sad sustavno bavila isključivo selektivnom zaštitom samo pojedinih ugroženih ljudskih prava u ovoj državi i to redovito ponajmanje onih koja se tiču samih Hrvata ili bilo čega povezanog s ugroženim nacionalnim interesima, u utorak je održala konferenciju za medije na kojoj je prisutnim novinarima i široj hrvatskoj javnosti predstavila svoju novu retoriku.

Prisutni su tako iz usta zamjenika dopredsjednika HHO-a Ivana Zvonimira Čička i člana izvršnog odbora Vlatka Silobrčića imali priliku čuti oštre kritike na račun Haaškoga suda, Europske Unije i posebice Javiera Solane, zbog njihova ponašanja u vezi «topničkih dnevnika». «Hrvatska je zbog nedostavljanja “topničkih dnevnika” Tribunalu pod jakim pritiskom EU. Cinično je da u zahtjevu za blokadu hrvatskog pristupa EU prednjači Nizozemska, zemlja koja Tribunalu ne bi ni mogla dostaviti “topničke dnevnike” svojih jedinica u Srebrenici, jer su njihovi topovi šutjeli, a vojnici pobjegli, što je omogućilo genocid u Srebrenici» - kazao je Čičak.

Istoga dana Ivan Zvonimir Čičak gostovao je u TV emisiji «Otvoreno» u kojoj je između ostalog iskazao ogorčenost izjavama koje je, u svezi s otkrićem masovne grobnice Hrvata pobijenih krajem Drugog svjetskog rata u «Barbarinom rovu» kod Laškog, dao predsjednik Stjepan Mesić. Mesićeve izjave Čičak je okarakterizirao kao sramotno vrijeđanje ubijenih od strane komunističko-partizanskih koljača, ubojica i zločinaca. Pa iako je novoformirana Čičkova, odnosno HHO-ova retorika svakako na tragu istine na koju uostalom mnoge, istina medijski blokirane, organizacije i udruge već duže vrijeme upozoravaju, naslućuje se kako iza velikog «preobraćenja» stoje sasvim drugi motivi.

Naime, na spomenutoj konferenciji, istina u nešto skromnijoj mjeri istaknulo se i nezadovoljstvo HHO-a u odnosu spram eurposkih fondova u vezi s nedodjeljivanjem sredstava za projekt za koji je HHO konkurirao. Drugim riječima Čičak i njegovi suradnici izgubili su do sad izdašnog sponzora, koji je u prošlom vremenskom razdoblju financirao njihove «hvalevrijedne napore». Stoga su se izgleda, ne budi lijen, uhvatili nove taktike i primjene za njih novog prohrvatskog riječnika pomoću kojeg bi valjalo pronaći novog velikodušnog sponzora, a vjerojatno je ovoga puta to sama država, odnosno HDZ-ova Vlada, budući da ona drži «kasu».

Takve metode i zaokreti na hrvatskom političkom nebu nisu ništa novo ni neobično, moguće je čak govoriti o ustaljenom poznatom i «priznatom» simptomu koji hrvatske političare, politikante i dušobrižnike zahvati kad «ponestane para», a posebice neposredno prije izbora. Kako Hrvatskoj sada prestoje oni predsjednički, zanimljivo je pogledati još jedan primjer, odnosno kako to radi maher nad maherima, Stjepan Mesić. I njegova je «kampanja» izgleda već započela, jer iako se više ne može izravno kandidirati, posredni su interesi svakako u igri.

Tako se ovih dana u medijima može pročitati o «velikom pomirenju» Mesića i vojnog biskupa Jurja Jezerinca s kojim se srdačno susreo u svome uredu. Tom prilikom Jezerinac je Mesiću darovao monografiju “Vojni ordinarijat u RH 1997.-2007.”, za koju je Mesić napisao popratni tekst. Njihov susret obilježili su srdačne riječi i osmijesi iako su se upravo njih dvojica krajem 2007. našli u otvorenom konfliktu u kojem je Mesić preko Jezerinca optužio Crkvu da se pred parlamentarne izbore previše «upliće» u politiku. Danas sukoba više nema, a čak se moglo razumijeti kako su  svojedobnom sukobu dobrim dijelom krivi novinari.

Drugim riječima, bilo pa prošlo... «Jedino što je vječno mijena jest» - izreka je koja se odlično može primjeniti na hrvatske političare ili one koji to žarko žele postati. Ništa nije u kamen uklesano, ništa nije sveto, što se «za tri Judine škude» ne bi moglo prodati i prigodno «preurediti». Danas ovako, sutra onako, baš u smjeru kako vjetar puše i od kuda bi mogla dolepršati kakva korist, materijalna ili neka druga. Sponzori i novac su jedino što se traži i čemu stremi veći dio hrvatske političke elite danas. A ako je tome tako, teška situacija u kojoj se hrvatska država nalazi ne treba čuditi nikoga. Jer ona je već duže vrijeme ljudima koji je vode pri samom dnu ljestvice prioriteta.

M. M. B.