Inicijativa Ollija Rehna za sad na ledu

Kako stvari trenutno izgledaju inicijativa Europskog povjerenika za proširenje Ollija Rehna o rješavanju međusobnih otvorenih pitanja Hrvatske i Slovenije, a koja su uzrok slovenske blokade hrvatskih pregovora za EU, zasad od hrvatske političke elite nije dobila zeleno svjetlo. Štoviše ne postoje ni realne naznake da će do toga uskoro i doći, jer Hrvatska još uvijek nije dala svoj konačan odgovor na Rehnov prijedlog što je trebala učiniti još u ponedjeljak. U ovom trenutku u velikoj su neizvjesnosti kako Rehn, tako i hrvatska javnost, nenavikla na činjenicu da su hrvatski politički dužnosnici možda u stanju zauzeti čvrsti stav u zaštiti nacionalnih interesa prema europskim zahtjevima. Što još uvijek naravno ne znači da će se tih istih odluka držati, pogotovo nakon što prođu lokalni izbori.

Bilo kako bilo, od izvora bliskih Vladi pristižu razlozi nezadovoljstva Rehnovim prijedlogom, kojem je po njihovim riječima «previše slovenskog rukopisa». Što to konkretno znači? To znači, da je povjerenik Europske komisije za proširenje ponudio međunarodnu pravnu arbitražu, na čelu koje bi bio finski diplomat i nobelovac Martti Ahtisaari, a u njezinom radu sudjelovao i bi Robert Badinter. Ova komisija bi osim pravnog rješenja graničnog spora, za što se zalaže Hrvatska, uzela u obzir i “princip pravičnosti” na kojem inzistira Slovenija. Dakle, osnovao bi se ad hoc sud u radu kojeg bi, jednom kad mu se odobri nadležnost, bilo veoma teško išta promijeniti ili ispraviti. Pogotovo opasno za hrvatske interese je to što bi spomenuti sud djelovao uz nejasno i potpuno rastezljivo načelo pravičnosti, kao dobra podloga za tjeranje vode na slovenski mlin. Uostalom, drugačije, Slovenija prema kodificiranim pravilima međunarodnoga prava nema apsolutno nikakvu pravnu podlogu za svoje zahtjeve. Kada se pomisli kako je radio Haaški sud koji je imao puno bolje određena pravna polazišta i ciljeve, pristajanje na osnivanje ad hoc suda u slučaju slovensko-hrvatskog spora bio bi nesumnjivo potpuni promašaj za hrvatsku stranu, o čemu najbolje govori činjenica da je Slovenija već prihvatila prijedlog Ollija Rehna.

A hrvatski dužnosnici u ovom trenutku imaju vremena čekati. Jer građani Hrvatske ionako već dulje vrijeme pokazuju sve manje sklonosti ka EU-ji iz koje već godinama dolaze samo novi uvjeti i ucjene. Ne treba smetnuti s uma ni okolnost da je Hrvatska ovih dana konačno dovršila ratifikacijski proces i službeno postala punopravnom članicom NATO saveza. Dakle, postignut je vanjskopolitički uspjeh koji domaće političke elite mogu (i hoće) isticati u unutarnjopolitičke svrhe, a koji će biti dovoljan da za neko vrijeme zadovolji svrhu u promidžbi članstva u raznoraznim organizacijama.

No ono što je gotovo podjednako zanimljivo svakako je okolnost kako je evidentno da i sama Europska Unija ima sve manje strpljenja i sve više prigovora na način na koji je Olli Rehn smislio rješenje hrvatsko-slovenskih odnosa. Čak se u određenim političkim strujama sve više spominje tendencija ka suprotnoj opciji, tojest onoj koja rješenje problema vidi upravo u odvajanju bilateralnih pitanja dviju država od tijeka pregovora - što je vrijedilo za sve zemlje kandidatkinje do sada. Da je tome tako, pokazuje i hitan sastanak Europske Trojke održan u srijedu, umjesto sastanka koji je trebao biti upriličen s hrvatskim i slovenskim ministrima vanjskih poslova. S tog sastanka Olli Rehn je, kako navode mediji, pred novinare izašao vidno izmučen s najavom da će od sada o tim pitanjima u ime EU govoriti potpredsjednik češke Vlade Vondra, a ne Olli Rehn. Ako se tome pridodaju izjave ministara vanjskih poslova Italije, Engleske, Češke, Austrije i Švedske u kojima su javno osudili slovensku blokadu nastavka pregovora o ulasku Hrvatske u EU, za očekivati je da hrvatska strana (ćudljiva kakva jest) u skorije vrijeme ne će imati razloga za promjenu svog stajališta. Što u smislu zaštite nacionalnih interesa dugoročno može biti samo pozitivno, a što je već samo po sebi prava mala senzacija.

M.M.B.