Kako se raspala Jugoslavija
(Modificirana inačica za generacije koje dolaze)

 

Bio jednom jedan Balkanski poluotok na kojem su u prekrasnoj umotvorini svjetskih moćnika u takozvanoj državi Jugoslaviji živjeli balkanski narodi. Nakon pola stoljeća suživota koje je proteklo u općem miru, toleranciji i nadasve blagostanju, jednom od naroda, točnije Hrvatima postalo je strahovito dosadno. Pa su se iz čiste obijesti dosjetili kako bi se oni malo igrali stvaranja vlastite države, na užas i neopisivu tugu prijateljski im nastrojenih susjeda. Ali, zločestim Hrvatima ni to nije bilo dovoljno pa su se odlučili sa svojeg teritorija milom ili silom protjerati svoje dojučerašnje sunarodnjake Srbe i stvoriti etnički čistu državu. Pritom su primjenili znanja stečena za vrijeme 2. svjetskog rata. Kad su krvoločni Hrvati (kvazi katolici) počeli provoditi svoju ideju, u obranu srpske nejači podigla se stroga, ali pravedna JNA i tisućama bombi i granata zasula hrvatske gradove, sela i ljude, jer nije mogla dopustiti da se pred njihovim tenkovima, pardon, očima vrši genocid nad srpskim narodom.

Tako je započeo građanski rat. U toj su borbi JNA pomagali i junački srpski dragovoljci, koji su samo s željom za pravdom i očuvanjem voljene im domovine s oružjem došli u susjednu Hrvatsku, napraviti reda. U Hrvatskoj im se svidjelo, čak malo i previše, uostalom, Hrvati su poznati kao gostoljubiv narod. Pa su se odlučili neko vrijeme skrasiti i u tu svrhu osnovali svoju Krajinu s glavnim gradom Kninom. No, nekim čudom, Hrvatima se takva ideja nije svidjela, jako su se naljutili i poslali svoju vojsku na čelu sa zloglasnim generalom Gotovinom da protjera Srbe sa svog područja. Pri tom su upotrijebili toliki broj bombi i streljiva, koliko ih nije bačeno na sve svjetske gradove u svim ratovima u povijesti čovječanstva. Znajući da su krvoločni Hrvati s pjenom na ustima krenuli u svoj krvavi pohod tamošnji je srpski živalj sjeo na svoje traktore, spakirao stvari (što svoje, što tuđe) na prikolice pa pravac Srbija. Nakon toga – priča je poznata. Hrvati su vratili svoj teritorij no pritom su se previše zanijeli i pomislili da je sve gotovo.

Zbog svega nabrojanog, zločesti Hrvati danas sjede na optuženičkim klupama u Haagu i čekaju da ih osudi ruka pravde. No kako bi pravda zadovoljila sve strane i oni će Srbi koji su bili malo zločesti možda zaraditi koji žuti karton. Ali se naravno njihovi zločini ne mogu uspoređivati sa zločinima koje je počinila hrvatska strana. Jer srpska je vojska samo štitila svoj narod u tuđoj zemlji, a Hrvati su počinili najveće etničko čišćenje od 2. svjetskog rata. A da je tome tako dokazuje i činjenica da tako misle i u Haagu svjedoče i određene hrvatske intelektualne i moralne vertikale. Uostalom, oko svega se toga i ne treba previše uzbuđivati jer se na tim prostorima slične stvari događaju od kad je svijeta i vijeka. No ono što bi sada trebalo učiniti jest ponovno udružiti voljene susjede u neku novu teritorijalnu, ekonomsku ili drugu tvorevinu pa da opet neko vrijeme žive u ljubavi i slozi, tako da se Europa i svijet mogu baviti svojim brigama......

Tako bi nekako mogao izgledati udžbenik povijesti koju će učiti generacije koje dolaze, a koju sada piše, odnosno krivotvori svjetska politička elita uz zdušnu pomoć one domaće. Ako se našto u ovoj državi drastično ne promijeni ponovno ćemo gledati isti film koji smo gledali gotovo čitavu drugu polovinu 20. stoljeća. Sjećate se, to je onaj s Hrvatima kao krvoločnim ustašama u glavnim ulogama. Film istina nije dobio Oskara, čak ni za montažu (?!) ali je ostvario fenomenalan uspjeh u prikazivanju hrvatskog naroda kao genocidnog. Toliko je imao dobru prođu da se i dan danas s više ili manje uspjeha snimaju nastavci na tu temu.

M.M.B.

{mxc}

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.