Hrvatska ponovno pred zidom

 

Vaclav Klaus, predsjednik Češke ponovno je, baš kao što je to učinio i u prosincu prošle godine, prošloga četvrtka «prodrmao» europske strukture u svojem obraćanju Europskom parlamentu. Razlike u odnosu na izlaganje koje je podiglo prašinu u prosincu jesu još žešća retorika i kritika ustrojstva i djelovanja EU, ali i činjenica da se Klaus ovoga puta Parlamentu obratio s pozicije šefa trenutno predsjedavajuće države. A ono što je rekao, sudeći prema negodovanju europskih čelnika, predvođenih predsjednikom Europskog parlamenta Hansom Gert-Poetteringom, nikome u Bruxellesu nije bilo pretjerano drago čuti. Klaus je između ostalog EU usporedio s bivšim Sovjetskim Savezom. Također smatra da se Europski parlament previše miješa u živote europskih građana, a ustvrdio je i kako će Lisabonski ugovor, kojim se želi modernizirati europske institucije, situaciju samo pogoršati, odbivši pritom kazati hoće li ga Češka uopće potpisati. Češki predsjednik kritizirao je također europski odgovor na gospodarsku krizu, kazavši da EU treba manje regulacije, a ne više. Gospodarski sustav EU-a, po njegovu mišljenju, guši tržište i vodi prema sve više centralno upravljanom gospodarstvu. "Premda je povijest više nego jasno pokazala da je to slijepa ulica, ponovno idemo istim putem", rekao je.

Dakle, ovoga puta kritike dolaze iz usta najviših europskih čelnika. Još su alarmantnije i ozbiljnije ako se u obzir uzme položaj u kojem se Hrvatska glede ulaska u EU trenutno nalazi, a u koji ju je svjesno i namjerno dovela susjedna Slovenija. Riječ je nesumnjivo o ucjeni ustupom vlastitog teritorija, a jasno je da tako nešto Slovenija nije i nema političke snage učiniti sama. Pri tom je manje važno ima li ona iza sebe moćnog zaštitnika unutar EU ili joj EU gleda kroz prste samo zato što je Slovenija članica, a Hrvatska nije. A ako se u obzir uzmu Klausove kritike i negativno lice, čak i «figa» u džepu koje je Unija već nebrojeno mnogo puta pokazala Hrvatskoj, opravdano se postavlja pitanje kamo se to i zašto Hrvatska na sve moguće načine već godinama pokušava ugurati i koliko nas je to sve skupa već do sada stajalo.

A stajalo nas je puno. Prisjetimo se samo svih mogućih dosadašnjih ucjena ili blaže rečeno uvjeta koje je Europa stalno i iznova stavljala pred Hrvatsku, a koje su pripadnici hrvatske «političke elite» uredno ispunjavali. Spomenemo li samo izručenje generala Gotovine koje se godinama spominjalo kao glavni i jedini kamen spoticanja za ulazak RH u EU postaje jasno koliko se puta taj isti uzorak već do sad ponovio, s jednim te istim rezultatom, jednim velikim ništa i ostavljanjem Hrvata da gledaju u vrata «Europe». Temeljem svega izloženog opravdano se nameće pitanje odnosno dvojba, kako će hrvatski dužnosnici postupiti danas, kad su se našli u situaciji ucjene vlastitim teritorijem. Iako se sada kunu u dosljednost, odnosno neodstupanje od stava da sporna pitanja sa Slovenijom rješava sud u Haagu, nemoguće je ignorirati crv sumnje.

Jer, politička se elita jednako srčano klela i u ZERP, no ta je politika bila aktualna dok nisu prošli parlamentarni izbori. Nakon toga, od ZERP-a se odustalo kao da to nikada i nije bila tema. Slična se situacija ponavlja i sada, kad Hrvatskoj predstoje lokalni izbori. Dakle, veliki su ulozi u igri, a politička elita će najvjerojatnije ponovno odlučiti u skladu s devizom – napravit će se tako da se izgubi što manje. Ali ne u smislu nacionalnih, već pogađate, stranačkih interesa. Jer oni nacionalni velikoj većini u ovoj državi već duži niz godina nisu nikakav prioritet. A onima koji do njih drže na sve se moguće načine onemogućuje pristup u medije i opstruira ulazak u visoku politiku. Ostaje nada da će se nešto promijeniti bar nakon predsjedničkih izbora, jer ako se to ne dogodi, Hrvatskoj se u skorije vrijeme ništa dobrog ne piše.

M.M.B.

{mxc}

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.