Nakon Mesića, Josipović?

O dr. Ivi Josipoviću kao o mogućem kandidatu SDP-a za predsjednika Hrvatske već smo pisali na Portalu (Predsjednički kandidat dr. Ivo Josipović ). Pisali smo i o njegovim objektivnim referencama koje su u smislu obrazovanja svakako neupitne. Završio je Pravni fakultet (na kojem je i jedan od omiljenijih predavača), Muzičku akademiju, doktor je znanosti i sveučilišni profesor, stručnjak za međunarodne kaznene sudove, ali i skladatelj - komponira suvremenu glazbu, a tu su i brojne funkcije u Saboru. Čovjek «sjedi» i u mnoštvu Odbora. Mogućnost da ga SDP na kraju i imenuje svojim kandidatom ne bi trebala previše iznenaditi, pogotovo ako se u obzir uzme okolnost da i nemaju nešto pretjerano zanimljivih i kvalitetnih pretendenata za tu funkciju. No, u svojem prethodnom komentaru o dr. Ivi Josipoviću dotakli smo se i nekih segmenata njegova profesionalnog rada i zalaganja koji ozbiljno dovode u pitanje njegovu poželjnost za hrvatskog predsjednika.

Josipović je sam za sebe istaknuo kako on nipošto ne bi bio običan fikus, nego više kaktus koji bi stalno bockao i podbadao. No u svojim izjavama kojima je počastio hrvatsku javnost u Stankovićevoj Nedjeljom u 2, jasno je dao do znanja i u kojem bi smjeru išlo to njegovo bockanje. Ukratko, Josipović bi bockao na isti način i u istom tonu kao i aktualni predsjednik Mesić za kojeg tako nestrpljivo očekujemo da ode u političku mirovinu. Njegove namjere postale su do kraja i bolno jasne iz samo dvije izjave, one kojom je okarakterizirao predsjednika Tuđmana i Mesića i usporedio neusporedivo – rad čovjeka kojem je hrvatska država bila na srcu i onoga kojem je većinu vremena ona nezgodni kamen u cipeli. Za predsjednika Tuđmana istaknuo je kako ne treba zaboraviti (?!) ono što je učinio u ratu, ali je naglasak (ah, iznenađenja) stavio na ratne zločine koje je dopustio, kao i pretvorbu i privatizaciju o kojoj godinama slušamo, dok se u Lijepoj Našoj istovremeno krade više nego ikad, po logici stvari, jer i novca ima više.

Druga stvar koju je Josipović izdvojio jest upravo ona na kojoj je izgradio veći dio svoje znanstvene karijere, a to je konkretno suradnja Hrvatske s Haaškim sudom. Od pravnog stručnjaka i čovjeka koji je godinama jedan od najupućenijih ljudi u Hrvatskoj što se rada Haaškog suda tiče, očekivanja su velika. No, razočaranje je još veće. Jer Josipovićeva retorika na tom području prestaje biti bockava i on se pretvara u blago janje koje smatra kako bi Hrvatska s radom Haaškog suda zapravo trebala biti prezadovoljna. Ako se u obzir uzme da Josipović smatra kako su u Hrvatskoj bili počinjeni zločini koji su doprinijeli da veliki dio srpskoga stanovništva ode s hrvatskog područja i da je efekt bio sličan etničkom čišćenju – onda bi mi zaista trebali biti zadovoljni činjenicom da je zasad optuženo «samo» 6 od 161 osobe. Odnosno, bili bi zadovoljni da prava istina o agresiji nad hrvatskim narodom na njegovom vlastitom teritoriju ne vrišti toliko jako da stvara nepodnošljivi košmar i nevjericu.

Nevjericu koja nameće pitanje – zar su Hrvati «namamili» Srbe iz Srbije da ih napadnu na njihovom teritoriju, izbombardiraju njihove gradove, pobiju civile, protjeraju ljude iz njihovih domova, sruše crkve, bolnice, škole, spomenike kulture... Osnuju vlastitu pokrajinu unutar te iste države, samo da bi ih onda nakon toga Hrvati mogli protjerati, upotrijebivši navodno pritom dvije bombe previše, za što im se danas i sudi? Nije li to malo previše nonsensa na jednom mjestu za jednog finog intelektualca poput Ive Josipovića i je li njemu ikada palo na pamet postaviti pitanje koliko je srpskih agresora osuđeno i na kakve kazne, ako se to kaznama uopće može zvati. Nije. Ali ne zato što ne zna ili ne razumije, nego zato što jako dobro zna kakvu politiku vodi i što takvoj politici odgovara, a što ne. Jer, najučinkovitiji su upravo oni ljudi koji svoju inteligenciju i znanje koriste za ostvarenje vlastitih ciljeva. A što se hrvatskih interesa tiče za sve nas bi bilo bolje da se na funkciji predsjednika ponovno nađe osoba kojoj će Hrvatska biti i na srcu i na jeziku. Previše je vremena prošlo od kad je to zadnji puta bilo tako.

M.M.B.