Thompson zabranjen, Lepa Brena poželjna

Prošloga ljeta jedna od najzanimljivijih priča bila je ona oko zabrane Thompsonova koncerta u Umagu. Svima je jasno da Thompson smeta svakome tko bi želio iskorijeniti domoljublje, poštivanje žrtava, abolirati sve partizanske zločine i u tu svrhu predimenzionirati sve ustaške, a sve u svrhu toga da se narod pretvori u raju kojom će se lijepo i lagano manipulirati i vodati kao ovce i učiti ih što i kako treba misliti i govoriti.Bilo kako bilo, podiglo se mnogo medijske prašine, hrvatski su intelektualci pisali peticije i pisma podrške, no Thompson u Umagu zapjevao nije, jer je pojedinim regionalnim političkim moćnicma neprihvatljivom bila njegova «simbolika». O kojoj je to simbolici riječ? Prije svega ustaška s kojom pjevač nema nikakve veze o čemu svjedoče brojni video zapisi njegovih koncerata širom svijeta.

Zatim, vizualni motiv njegove turneje Bilo jednom u Hrvatskoj – mač koji je i simbol križa, a ujedno i simbol ratnika domoljuba. Konkretno, mač kralja Zvonimira, dakle, hrvatskih kraljeva. Uzme li se sve to u obzir, zabrane su zapravo logičan tijek događaja, s obzirom na činjenicu tko, što i kako u Hrvatskoj kroji pravdu i javnu svijest, ono što je poželjno i «politički korektno» i ono što nije. Ono što je ipak vrlo zanimljivo i znakovito jest koincidencija iz koje se puno toga moglo iščitati. Naime, baš u vrijeme otkazivanja Thompsonova koncerta u Umagu je na teniskom turniru i to kao vip gošća gostovala Lepa Brena koja je tom prigodom najavila svoju turneju po Hrvatskoj naglasivši kako pritom ne očekuje nikakve probleme ili ne daj Bože zabrane. Tko je i što je Lepa Brena, i nije potrebno previše razjašnjavati, pravim imenom Fahreta Jahić Živojinović, kraljica ex jugoslovenskog turbo folk šunda, koja je nakon raspada Jugoslavije naglo ostala bez velikog dijela tržišta pa je bila «prisiljena» u maskirnoj uniformi dizati moral četnicima na brojnim ratištima devedesetih.

Iako danas ima neku drugu retoriku većina je nas u više navrata imala prilike vidjeti snimke koje dokazuju kako je Brena za vrijeme rata kao prava «Jugoslovenka» bila na nekoj drugoj strani. No, stvari su otišle u nekom drugom smjeru pa je Brena kao talentirana poslovna žena očito zaključila kako je pravo vrijeme da ponovno potegne preko granice, a svoj je veliki «povratak» najavila, kako prigodno u Stankovićevoj Nedjeljom u 2, a gdje drugdje. Tako smo imali prilike čuti kako Brena planira veliki koncert u novoizgrađenoj Areni. Koju će valjda do vrha napuniti «obožavateljima» kič poskočica poput «Mile voli disko», «Čačak» ili naravno «Jugoslovenka». A upravo je ta njena jugoslavenska karizma ono što Breni ovakve planove i omogućuje. I širom otvara brojna vrata. I nitko pritom ne postavlja pitanje kome oni to i s kojim opravdanjem hrvatskoj mladosti pod nos turaju turbo folk pevaljku sumnjive i blago rečeno nerazjašnjene prošlosti, a s druge strane zabranjuju koncerte Marka Perkovića Thompsona, s time da ovdje nikako ne želimo vrijeđati Thompsona uspoređujući ga u glazbenom smislu s Lepom Brenom. 

S druge strane paralela se povlači u onom dijelu u kojem je toliko očita da ju je nemoguće ignorirati. Dovoljno je pritom zapitati se što ili koje vrijednosti zastupa Brena, a koje Thompson, a da se dobije jasan odgovor na pitanje koga će se od njih dvoje medijski reklamirati, a koga zabranjivati. Činjenica je to koja prije svega predstavlja plod današnje politike i svih nuspojava koja nam ona sa sobom donosi. Kamarile za koju smo samo do prije nekoliko godina mislili da smo je se riješili jednom zauvijek. I to na teži način. No vrijeme nas je vrlo brzo demantiralo i to u najgorem mogućem obliku. A Brena zasigurno i nije najgore što nam se može dogoditi, najgore je ono što dolazi nakon nje.

M.M.B.