Objede bez kraja i konca

Nastavlja se hajka na hrvatske navijače. Kao što smo već i ranije pisali na Portalu, bez obzira na činjenicu što su navijači hrvatske nogometne reprezentacije tijekom čitavoga Europskog prvenstva 2008. sa svih strana, zbog svojeg ponašanja i kulture bili samo hvaljeni, organizacija FARE (Football against racisam in Europe) očito misli drugačije, te je hrvatske navijače proglasila primjerom kako ne treba navijati. Na takve tendenciozne napise Hrvatski nogometni savez nije našao shodnim reagirati. Njihovi stavovi sveli su se na nekoliko mlakih pokušaja da se hrvatskoj javnosti objasni o čemu je zapravo riječ, kao da Hrvatima to već odavno nije jasno. Onima kojima je neke stvari već odavno trebalo objasniti i ovog se puta prešutjelo. Politička elita predvođena premijerom reagirala je na način kako se to uostalom od njih i očekivalo.

Ne samo da nisu bili u stanju stati iza velikog dijela svojih građana čijim se navijanjem diljem svijeta njihovi sportski ljubimci ponose i osuditi znatnu manjinu koja tu i tamo napravi poneku glupost, nego je premijer smatrao priličnim obrušiti se i na onih nekoliko smušenih rečenica čelnika HNS-a koji su pokušali pružiti nekakav otpor sportskoj, ali i nacionalnoj nepravdi. A da se tada trebalo reagirati drugačije najbolje pokazuje ono što se događa danas. Iako je Hrvatska organizirala fenomenalno svjetsko prvenstvo u rukometu, koje su fanatično popratili domaći navijači čijom su podrškom svojoj nacionalnoj vrsti sve druge reprezentacije ostale fascinirane, tu je temu brzo zasjenio jedan jedini incident skidanja zastava s mjesta na kojem se nisu ni trebale naći. A da bi se «hrvatski rasizam» dodatno podcrtao potrudio se ovih dana i sam engleski premijer Brown, koji je govoreći o navijačkom rasizmu općenito upravo Hrvate naveo kao najgori primjer - Brown je kazao da za ono što se Emileu Heskeyju dogodilo u Hrvatskoj (nekoliko zvižduka ili takozvanog hukanja na kavalifikacijskoj utakmici) Svjetska nogometna federacija nije kaznila HNS dovoljno oštro.

«Hrvatsku je trebalo prisliti da utakmice igra pred praznim tribinama. Ili nešto slično» kazao je Brown. Njegove riječi požurio se potvrditi i već poslovično nacionalno uspavan premijer Sanader koji je istaknuo kako se on eto u potpunosti slaže s Brownom pa čak i više od toga. Ni jedan ni drugi nisu se pritom prisjetili kako je cijeli svijet što se navijanja tiče imao i još uvijek ima upravo s takozvanim huliganima s otoka, odnosno Englezima. Zaboravili su na one nacije, poput primjerice Španjolske ili Poljske i mnogih drugih na čijim su utakmicama igrači znali doživjeti poniženja najgore moguće vrste. Ne, oni su odlučili vidjeti jedino i isključivo tri hrvatske desne ruke u zraku i nekoliko zvižduka upućenih jednom tamnoputom igraču. Fascinira količina neobjektivnosti i zlonamjernosti s britanske, ali i naivnosti, beskrvnosti i nacionalne neosviještenosti s hrvatske strane. Jer ako hrvatsko političko vodstvo smatra, a očito smatra da su Hrvati najveći fašisti, a hrvatski navijači najveći rasisti na svijetu, onda valjda tako i jest.

Pitanje je samo do kad ćemo sami sebi biti najgori neprijatelji i do kad ćemo tjerati vodu na mlin onima koji nam kao naciji i kao državi nikada nisu željeli dobro? Zar je vladajuća elita toliko kratkovidna da ne vidi šumu od drva, da ne prepoznaje kad treba reći dosta i postaviti se za svoju zemlju i svoje ljude onako kako to oni nesumnjivo zaslužuju. Osuditi nekolicinu koja nas sramoti, ali ne dati zadovoljstvo onima koji uživaju u tome da se po Hrvatima sustavno i u svakoj mogućoj i nemogućoj situaciji pljuje i puca iz sveg raspoloživog oružja. Hoćemo li konačno doživjeti od aktualnih moćnika da nas nekim svojim postupkom u tom smislu konačno ugodno iznenade ili će za to trebati pričekati neko drugo vrijeme i neke druge ljude? Stara poslovica kaže strpljen-spašen, no šteta koja će u međuvremenu biti nanesena ugledu Hrvata širom svijeta biti će teško popravljiva. A vodeći hrvatski političari kao da tog nisu svjesni ili ih nije ni pretjerano briga za to. Zaista, ne zna se što je od tog dvoje gore.

M.M.B.