Vedrana Rudan u žrvnju hrvatske "demokracije"

Kroz proteklo desetljeće, a posebice zadnjih nekoliko godina, postalo je ne samo normalno, nego i poželjno da hrvatskim (hm?) medijskim prostorom hara deviza - čim luđe, glasnije i nakaradnije tim bolje. U takvim uvjetima «afirmirale» su se neke nove glave koje, istina mnogo govore, ali upitno što i koliko pritom razmišljaju i je li uopće. Jedna od takvih dežurnih društvenih kroničarki svakako je bila i Vedrana Rudan. Ta je žena, shvativši na vrijeme kako joj se u ovoj državi rad jezikom može itekako isplatiti, jednoga dana jednostavno odlučila postati svakome loncu poklopac, odnosno pozvani i priznati ironični komentator tekućih i manje tekućih događanja. Ovo joj je dobrim dijelom uspjelo, pa je često imala priliku zadnjih godina zabavljati ili ljutiti gledatelje na raznim televizijskim programima, kako ju je tko već shvaćao. Naravno, kod gospođe i spisateljice Vedrane Rudan nakon nekoliko izdanih knjiga i mnoštva napisanih kolumni nije se mogla ne primijetiti određena predvidljivost. Naime, nazočnost u medijima stekla je po ustaljenom obrascu - izrugivanjem institucija i vrijednosti koje su stalno na meti medijskih krojača slike i istine o Republici Hrvatskoj.

Istinu za volju, gospođa i spisateljica Vedrana Rudan nije se držala jedino ovih tema ili samo osoba koje žive unutar granica Republike Hrvatske. Recimo, prilikom ne tako davnoga posjeta američkog predsjednika Georgea W. Busha Republici Hrvatskoj na HRT-u izjavila je kako nema razlike između Busha i Hitlera, odnosno Hilterovih logora. Treba li uopće reći kako ova izjava, kao i sve prije spomenute, nisu naišle na osudu hrvatskih dežurnih moralnih vertikala?

No, najnovija izjava izrečena na Novoj TV u sklopu IN magazina gospođi i spisateljici Vedrani Rudan će kako stvari stoje najvjerojatnije doći glave, odnosno jezika. Naime, ovog se puta Vedrana Rudan osvrnula se na temu za koju njezini komentari nisu blagonaklono dočekani od onih krugova koji su je do sada rado imali. Radi se zapravo o dosta nesuvisloj i kratkoj izjavi, što nije spriječilo da u manje od 24 sata izgubi angažman na Novoj TV:

«Pitam se zašto je dim iznad Auschwitza vječni dim, a dim iznad Gaze pizdin dim. Ovo neka ostane među nama, moj otac je u Jasenovcu batom pokušavao zauvijek riješiti židovsko pitanje, znači li to da sam ja dovijeka zločinac, a Židovi koji danas ubijaju Palestince – potomci onih koji su letjeli u nebo ili postajali sapun – da su dovijeka žrtve? Pa su onda Palestinci žrtve žrtava. Napamet znamo priču Ane Frank. Meni je najdraža, međutim, ona njena rečenica u kojoj se pita kad će Židovi konačno prestati biti Židovi, i postati ljudi? To je pitanje svih pitanja.»

Nema sumnje kako je ova izjava u onom dijelu koji se tiče Ane Frank potpuno deplasirana i da općenito vulgarnošću izaziva odbojnost.

No, nisu li tisuće drugih izjava gospođe i spisateljice Vedrane Rudan davno prije toga bile deplasirane i vulgarne, a da zbog toga nitko nije po hitnom postupku izbačena s televizije kao što se to dogodilo sada? Povodom prijašnjih ispada nisu se oglasili sada vrlo glasni Ivo Goldstein i Žarko Puhovski. Štoviše, tijekom zajedničkih gostovanja u raznim emisijama, ta su i brojna slična gospoda jedva prikrivala osmjehe odobravanja. O dvostrukim kriterijima koji vladaju u hrvatskom društvu suvišno je vjerojatno više i govoriti, jer odavna je sve rečeno. Međutim, izjava gospodina i povjesničara Ive Goldsteina povodom najnovijeg ispada gospođe i spisateljice Vedrane Rudan ipak zavrjeđuje kratki osvrt:

"Žrtva je žrtva i ja ne mogu drugo reći nego da žalim svaku žrtvu, ne samo civilnu, već svaku žrtvu koja je pala u ratu. Međutim, sve te činjenice i svaka takva žrtva se treba staviti u određeni kontekst i ne izvlačiti neke primjere nauštrb nekih drugih."

Podsjećamo, Ivo Goldstein je izdao udžbenik o hrvatskoj povijesti iz kojeg će se učiti na njegovom Filozofskom fakultetu. Upada jako u oči kako se pri pisanju svoga udžbenika nije držao principa koje je sam sada izgovorio. Dakle, ne radi se o principu koji bi mu možda bio nepoznat, već o tome kako ti principi barem po njemu vrijede samo za neke, dok za druge ne vrijede. Odnosno, kako je zaključio nedavno dr. Slobodan Lang, Ivo Goldstein čovjek je koji vrši monopol u zastupanju Židovske zajednice i definiranja podobnosti u prijateljstvu Hrvata i Židova, i kao takav zapravo i nema ili ne bi trebala imati puno toga za reći, pogotovo ne hrvatskom narodu i o hrvatskom narodu. I to predstavlja puno ozbiljni problem u odnosima Hrvata i Židova od jedne deplasirane i vulgarne izjave izrečene na nekoj televiziji.

A što se Vedrane Rudan tiče, sviđalo li se nekom ono što ona govori ili ne potpuno je zapravo sada više svejedno. Ako je njezin nastup do sada smatrao velikom duhovitošću, trebalo je biti dosljedan. Zapravo, ono što je iznenadilo jest činjenica da Vedrana Rudan nije bila u stanju predvidjeti posljedice onoga što je zadnje rekla, što ukazuje na to da je možda bila odista toliko naivna pa je zaista i vjerovala u floskule koje je uporno ponavljala - zbog čega je gotovo i žalimo. Danas je možda vrijeme za otriježnjenje, no pitanje je hoće li svoju novu istinu imati više priliku javno iznositi. Tako je to kad se upadne u žrvanj hrvatske «demokracije» čija si do jučer bila zvijezda. 

M.M.B., M.M.