Formalno svjedok, stvarno - ucijenjeni osumnjičenik

Aktualna zbivanja vezana uz suđenje hrvatskim generalima u Haagu, ali i u Hrvatskoj još jednom potvrđuju koliko je ova sudska farsa zapravo miljama daleko od prava i pravde. U tako nešto svaki se put ponovno i iznova uvjerimo svakim novim svjedočenjem «svjedoka» Tužiteljstva, za koje se u više navrata ustvrdilo kako su svjesno davali neistinite iskaze vezano uz akciju Oluja, ali još uvijek (očekivano!) nitko nije postavio pitanje njihove odgovornosti za kazneno djelo krivokletstva. Najnoviji svjedok-osumnjičenik-svjedok-pa ponovno osumnjičenik Tužiteljstva, general bojnik i načelnik Uprave vojne policije u doba Oluje Mate Laušić, mogao bi u ovom procesu odigrati važnu ulogu, iako bi se utemeljenost i objektivnost njegova iskaza već unaprijed mogla okvalificirati - nikakvom.

O čemu se radi? Laušić je u svibnju 2004. prvi put razgovarao s Tužiteljstvom kao osumnjičeni.U srpnju iste te godine pozvali su ga  iz Tužiteljstva na novi razgovor i obavijestili kako više nije osumnjičen, nego ga zovu samo kao svjedoka. U svibnju 2007. Tužiteljstvo je imenovalo Laušića jednim od novih sedam članova udruženog zločinačkog pothvata protjerivanja Srba u Oluji. Uz Gotovinu, Čermaka i Markača, tada su kao članovi pothvata u takozvanom aneksu optužnice, na čelu s predsjednikom Tuđmanom, imenovani bivši ministri Jure Radić i Ivan Jarnjak, šef tajne službe Markica Rebić i četvorica generala: Laušić, Miljenko Crnjac, Rahim Ademi i Mirko Norac. Proteklih je dana Tužiteljstvo ponovno kontaktiralo Laušića u smislu svjedoka, da bi ga njegov odvjetnik neposredno prije predviđenog sastanka s haaškim tužiteljima upozorio kako mu je poziv upućen kao osumnjičeniku, a ne kao svjedoku!

Evo kako cijelu situaciju vezanu uz Matu Laušića objašnjavaju u Večernjem listu. Istina je da čak i da trojica hrvatskih generala u Haagu budu pravomoćno osuđena, to još neće značiti nikakvu obvezu za Državno odvjetništvo Republike Hrvatske da procesuira sedmoricu iz aneksa. Da su u Haagu i oni optuženi i da je Haaški sud odlučio taj postupak prepustiti Hrvatskoj, proces bi morao biti proveden. Međutim, u ovom slučaju sve će ovisiti o tome hoće li na suđenju u Haagu biti prikupljeni dokazi protiv sedmorice ili ne ili možda u Haagu već postoji nešto dokaza protiv Radića, Jarnjaka i ostalih. Drugim riječima, Laušićevo pozivanje na davanje iskaza u svojstvu osumnjičenika je čista ucjena i zbog toga se može očekivati i njegova potpuna suradnja. Jer plan je jasan. Prvo je svjedoka trebalo dobro isprestrašiti i ucijeniti mogućnošću pokretanja postupka protiv njega u RH, a zatim ga odvući na suđenje u Haag u svojstvu «objektivnog» svjedoka.  Kao da se radi o mafijaškoj organizaciji a ne Tužiteljstvu koje je nastalo odlukom UN-a.

Obrana generala Gotovine, Čermaka i Markača, međutim, ponovno je dobro odradila posao prisilivši predstavnike Tužiteljstva da otvoreno u sudnici kažu kako je Laušić zapravo – osumnjičenik. Koliko Laušić kao takav može i hoće nepristrano svjedočiti u situaciji kad je u mogućnosti krivnju prebaciti na one «kojima se ionako već sudi», ostaje za vidjeti. Uostalom, dijelovi njegova iskaza procurit će vrlo brzo.

Laušićeva vjerodostojnost na sudu blago je rečeno dakle vrlo upitna. No, ako se prisjetimo svih dosadašnjih «svjedoka» Tužiteljstva on je samo logičan nastavak ispolitizirane priče o dijeljenju «pravde» u Haagu s naznakom mogućih nastavaka u hrvatskom pravosudnom sustavu, dok se konačno cijeli svijet, a zatim i Hrvate ne uspije uvjeriti u tezu o tome kako su upravo oni glavni, jedini i isključivi krivci za Domovinski rat i zbivanja na ovim prostorima devedesetih godina prošlog stoljeća. A to je uostalom izgleda i jedini pravi cilj suda «pravde».

I još nešto. Temeljem svega izloženog postavlja se pitanje kako je moguće da se nakon godina haaške torture hrvatski časnici dalje moraju bojati sada hrvatskog pravosuđa - a očito je da je tako - jer Laušiću se prijeti potencijalnim suđenjem u Hrvatskoj, a ne u Haagu. Dakle, ne samo da se u proteklih osam godina nismo uspjeli riješiti besmislenih haaških optužnica - što treba prvenstveno zahvaliti nemoći hrvatske politike - već danas u Hrvatskoj ispada da se svaki sudionik Domovinskog rata u vlastitoj državi ima zašto bojati za sebe i okretati se preko ramena. Kome i zašto je tako nešto u interesu? Onima kojima samostalna i slobodna Hrvatska bez "dodatne" prtljage na leđima očito nikako ne odgovara. 

M.M.B.