Kome smeta neradna nedjelja?

Zoran Vukman s tim u vezi je još 2006. napisao zanimljivu kolumnu.


Dan Gospodnji

Nedjelja je dan koji se ničim ne može platiti

Polemike oko rada nedjeljom ulaze u svoju završnicu prije referenduma. Mediji su iskristaliziral i jedan stav kao aksiom, a kojeg mahom ističu i neke anketirane javne osobe: nedjeljom treba raditi, ali je treba i platiti! Nedjelju se uporno pokušava prognati iz svijesti kršćana kao sveti dan za euharistiju, odmor i obitelj. Pravo na nedjelju, osim biskupa, nitko i ne formulira na taj način. Gdje su onda kršćani u Hrvatskoj? Gdje je njihov glas? Rezultat referenduma o radu nedjeljom bit će zanimljiv upravo u tom pogledu: kao indikator kršćanske svijesti i zrelosti. Ako većina bude za rad nedjeljom, onda se treba ozbiljno zamisliti i upitati koliko je uistinu katolika u Hrvatskoj. Neki katolici kao da ne znaju, a neki kao da namjerno zaboravljaju činjenicu da je nedjelja Dan Gospodnji i da su je dužni svetkovati i poštovati, i po Božjim i po crkvenim zapovijedima. Zar vjerske slobode ne spadaju u ljudske slobode i prava Ustavom zajamčena? Ako je tako, onda je ustavno pravo katolika da ne radi nedjeljom, kao što je ustavno pravo i pripadnika svih drugih vjeroispovijest i da ne rade u one dane i blagdane kad imaju svoje vjerske svetkovine. To pravo nije nimalo u koliziji s pravom na jedan slobodan dan u tjednu. Ako je to za Židove od davnina subota, a za kršćane nedjelja - u čemu je onda problem?

Kako očekivati od tajkuna plaćanje rada nedjeljom, ako pošteno ne plaća ni rad tijekom tjedna

Problem je u hipokriziji suvremenoga društva. Neki se žele praviti pametni i prednjačiti ili se dokazivati u hinjenoj slobodoumnosti, nekonvencionaln osti, drugi mrze Crkvu, pa iz inata Crkvi, a usprkos radničkim pravima, odbijaju svaki spomen nedjelje kao neradne (iako je čak i u komunizmu poštovana kao neradna!), treći umuju o potrebi da se plati rad nedjeljom u društvu gdje se ne plaća ni redovan rad, a četvrti nemaju pojma zašto bi htjeli da se nedjeljom radi, jer se povode za trendovima ili sami nisu iskusili što znači živjeti i raditi bez dana slobodnog. A oni kojih se to najviše tiče i koji moraju crnčiti nedjeljom po supermarketima, ne smiju zbog poslodavaca, suvremenih robovlasnika, niti pisnuti! I tako dolazimo do apsurdnog općeg mnijenja koje je do jučer još podrazumijevalo da se nedjeljom ne radi, da bi u ozračju divljeg kapitalizma pokleknulo pred mutnim i licemjernim izgovorima kako je nemoguće zabraniti rad nedjeljom! Zamislite cinizma: u ime prava na rad, zagovarate da one žene koje rade kao "bijelo roblje" u raznim Kerumima, Konzumima i sl., za dvije tisuća kuna mjesečno nemaju slobodnu nedjelju, nego poručujete "robovlasniku" da ih pošteno plati iako znate da ih neće pošteno platiti, jer plaće za koje rade bez slobodnog dana same po sebi su već amoralne! Kako očekivati od tajkuna plaćanje rada nedjeljom, ako ne plaća pošteno ni rad tijekom tjedna? Tu se zatvara krug, i svi koji zagovaraju rad nedjeljom, zagovaraju interese poslodavaca i tajkuna.

Svima koji zagovaraju rad nedjeljom preporučujem: javite se Todoriću ili Kerumu, i odradite nekoliko mjeseci probno u njihovim marketima, na kasi, u skladištu, za dvije i pol tisuće kuna, bez neradne nedjelje i slobodnih dana, i onda se nakon toga oglasite u vezi rada nedjeljom. Iskusite sve blagodati divljeg, feudalističkog kapitalizma. Radite za djecu novih feudalaca, za njihove dvorce i jahte, štitite interese besramnika koji u društvu slove kao uspješni poduzetnici a ljudima daju bijedne plaće! Ozakonimo li nedjelju kao radnu, ozakonili smo protuustavno beskrupuloznost mnogih poslodavaca koji se ponašaju u skladu s opće stvorenim mentalitetom potrošačkoga društva. Zato nije stvar u tomu da treba platiti rad nedjeljom, nego ponajprije u pravu da se nedjeljom ne radi, ali ako se već radi, onda taj rad treba biti plaćen dvostruko. No molim vas, što taj iznos znači u odnosu na mjesečnu plaću od dvije tisuća kuna? Sto kuna više? Je li i to vrijedno rada nedjeljom?

Najveći problem rada nedjeljom nisu službe i zanimanja u kojima su neizbježna nedjeljna dežurstva, nego upravo rad u trgovini. Riječ je o sektoru u kojemu očito nitko u ovoj državi ne želi natjerati poslodavce na poštivanje radničkih prava. I Katekizam Katoličke crkve u tom smislu formulira nedopuštenost teškog, fizičkog i "ropskog" rada nedjeljom. Umjesto da se uvaži iskustvo i moralni autoritet Crkve, javnost se namjerno okreće protiv Crkve, čime se vrlo perfidno skreće pozornost s biti problema. Čak ako i apstrahiramo crkveno-duhovnu dimenziju, ostaje nedjelja kao civilizacijska stečevina. Zašto se ni kao takva ne želi poštovati?

Nedjelja je dan koji se ničim ne može platiti.