Zločin u Škabrnji, što je to?

No, ono što je posebno zanimljivo, a istodobno i iritantno jesu izjave kojima nas je Vučić usred Lijepe Naše počastio. Najgora je definitivno ona kako, po njegovim riječima, nikada nije čuo za zločin u Škabrnji. U prijevodu, Hrvati, zaboli me za vašu Škabrnju. A ima čovjek i pravo, zašto se ne bi tako bahato ophodio kad mu za tako nešto zeleno svjetlo ponajprije daje hrvatska politika koja izgleda ne posustaje u svojoj nedjelotvornosti, slabokrvnosti i destruktivnosti. A da je tome tako, pokazao je i predsjednik Mesić koji je također dodao svoju "kockicu šećera" u prvu ovotjednu kavu. Mesić je još u subotu otputovao u četverodnevni službeni posjet SAD-u, te se pritom obratio novinarima na komemoraciji žrtvama Pearl Harbora održanoj u nedjelju na brodu-muzeju Interpid u New Yorku.

Hrvatski predsjednik naravno nije propustio tako divnu prigodu da u «govornici svijeta» na sebi svojstven način prokomentira aktualna politička događanja u Hrvatskoj i svojim postupkom još jednom načini štetu borbi za istinu o Domovinskome ratu. To je izgleda očito i uvijek kad se nađe u nekom od svjetskih centara praksa koju ne propušta. I tako, dok je Vučić usred Republike Hrvatske demonstrirao amneziju vezano uz srpske zločine, Mesića je slična boljka uhvatila u SAD-u. Ponajprije, ustvrdio je kako je hrvatska suradnja s Haagom u okvirima Ustavnog zakona. Da tako nešto nije istina dovoljno je upitati samo obranu generala koja je prije par dana najavila pokretanje postupka protiv takozvanih "krtica" unutar hrvatskih obavještajnih službi. Što se istine o hrvatskoj borbi za samostalnost tiče, samo je usput prokomentirao kako je ona čitavom svijetu dobro poznata. Kojem čitavom svijetu? Možda srpskim političarima koji se sada već i usred Republike Hrvatske usuđuju tvrditi drugačije i srpski narod voditi  u uvjerenje kako su Hrvati nad njima u Oluji počinili genocid (etničko čišćenje), o čemu se uostalom trenutno vodi i kazneni postupak protiv hrvatskih generala.

Isti onaj genocid koji ne počiva na apsolutno nikakvim činjenicama. A to je problem uslijed kojeg je haaško Tužiteljstvo pribjeglo teoriji koja po svojoj autentičnosti spada u žanr znanstvene fantastike, a trebala bi se sada temeljiti na topničkim dnevnicima, kao dokazu o imaginarnom prekomjernom granatiranju Knina za vrijeme njegovog oslobađanja. Svatko normalan pomislio bi, kakvi topnički dnevnici - pogledajte snimke grada koji nikada nije bio razrušen (za razliku od primjerice Vukovara)! No, ono što je i od same spomenute teorije šokantnije jest ponašanje predsjednika Mesića, koji je u New Yorku mrtav-hladan izjavio kako topnički dnevnici postoje i kako hrvatska vlast ima neka saznanja kod kojih bi se osoba mogli nalaziti. Što reći, osim da čovjek stvarno koristi svaku priliku da uplete državu u haaške magle čiji je predsjednik idući po ne zna se koji put na ruku tezama haaškog Tužiteljstva.

I to čini čak uspješnije i od srpskih političara, koji se također trude iz petnih žila. Uz ovakvog predsjednika i političku elitu općenito za očekivati je da će i generacije hrvatske djece kroz godine koje dolaze također pitati pitanja poput, zločin u Škabrnji, što je to? Krajnje je vrijeme za nešto promijeni, jer ovako se odista više ne može.

M.M.B.