Još jedna demonstracija «političke korektnosti»

Čini se kako je komentar na temu famoznog Facebooka, objavljen prije nekoliko dana na ovom Portalu, doslovce bio proročanski. U njemu smo naime ukazali kako je i u kolikoj mjeri jedna, što bi trebala biti prvenstveno socijalizacijska stranica, iskorištena za propagiranje određenih (i to samo određenih) političkih ideologija. Ono što nismo predvidjeli jest da će isti taj Facebook nakon samo nekoliko dana iz sličnih razloga postati top tema u Hrvata. Naime jedan mladi SDP-ovac iz Dubrovnika odlučio je iskoristiti za političku promidžbu popularnost i općeprihvaćenost Facebooka (posebice od strane mlađih ljudi), istaknuvši upadljiv naslov «Kladim se da ću pronaći 5 000 ljudi koji ne vole Sanadera» i potkrijepivši svoju ideju fotomontažom premijera u fašističkoj uniformi.

Kako u Hrvatskoj trenutno zasigurno postoje puno veće i intrigantnije afere od ove spomenute, ali za koje političke elite nemaju ili ne žele pronaći lijeka, odlučili su se izgleda uhvatiti u koštac s ovom (ako je se aferom uopće može nazvati) i prokušanom metodom ponovno skrenuti pažnju s bitnih stvari. Tako sada imamo situaciju u kojoj je cijela država, a posebice «depolitizirana» hrvatska policija, na nogama zbog jedne prilično loše i benigne slike. E sad, primjećujemo mi, apsurdna situacija izrodila se u međuvremenu u nešto puno više. Jer nekima je sporna slika očito vrlo zgodno došla kad se policija danas našla u ulozi pisca novog Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

Nejasnim ostaje zašto bi to učinila upravo policija i zar je njena funkcija pisati zakone ili ih provoditi? No ono što je jednako tako bitno, a jednako tako nejasno jest tekst samog zakona, koji, ako ostane u ovom predloženom obliku, ne će ispraviti apsolutno ništa što bi trebalo u hrvatskom društvu, ali hoće ozakoniti potpuno ispraznu inačicu političke korektnosti koju uporno nameće domaća politička elita. Naime, dovoljno je pročitati dvije tri rečenice prijedloga zakona, a da bi se stvorio upravo takav zaključak.

Dakle, kažnjen u rasponu od 3-10 000 kn ili do 60 dana zatvora će biti onaj “tko na javnom mjestu govorom, pjevanjem, sviranjem, pisanjem, crtanjem, reproduciranjem govora, muzike, tekstova, slika i crteža odgovarajućim uređajima ili na drugi način ističe, ili na drugi način podržava fašističke, nacističke ili druge totalitarne države, organizacije, stranke, pokrete, udruge, ideologije, ideje koje potiču na nasilje, diskriminaciju i nesnošljivost”. I ponovno smo na početku. Komunizam se ponovno nigdje eksplicitno ne spominje, za razliku od nacizma i fašizma, a sva su ostala ograničenja postavljena preširoko i preopćenito. I potpuno neodređeno. Što se iz tog zakona može iščitati? Možda najviše da je "Sanaderov režim" totalitaristički kad se s najvećim prioritetom, a zbog potpuno besmislenog i imbecilnog povoda, donosi ovakve zakone u državi u kojoj u organiziranom obliku nema nacista, fašista, a ni baš puno komunista.

Ili ih za neke ipak ima u točno dovoljnoj količini kako bi svakom prigodom nametali svoja nesuvisla rješenja koja doslovno ne vode nigdje, a ostalima ostavili jalove rasprave.

Tako ćemo zbog tih i takvih izgleda živjeti u državi u kojoj se «politička korektnost» mora dokazivati iznova i ponovno svakim novim danom i zakonom. U državi koja svakom tko se sjeti na ovom svijetu služi kao ovca za šišanje, osim naravno njezinim građanima na kojima je sve to plaćati. U državi u kojoj ćemo biti toliko «slobodni» da će nam propisati što se ne smije pisati, crtati, pušiti, podržavati, misliti, govoriti... Ne bi li se intelektualni i moralni bankrot hrvatske političke elite, što se zapravo krije iza zakonskog nametanja «političke korektnosti», prenio i na ono malo građana koji nisu podlegli kolektivnoj ravnodušnosti.

M.M.B., M. M.