Što je novog u hrvatskoj političkoj kuhinji?

Predsjednik Mesić ovih je dana neprimjerenim, neukusnim i štoviše degutantnim izjavama o planiranoj uštedi na sprovodima branitelja ponovno šokirao čitavu hrvatsku javnost. Ono što je posebno zanimljivo, a možda i znakovito jest da su ovoga puta iako itekako očekivane, izostale reakcije predstavnika Vlade, posebice premijera Sanadera, koji je izgleda ovaj eksces odlučio ne komentirati. Na taj način zapravo Mesiću ostaju potpuno otvorene ruke jer je izostao onaj korektivni faktor koji je temeljna značajka odnosa premijera i predsjednika u Hrvatskoj, odnosno značajka takozvanog sustava podjeljene vlasti općenito. Jer, ako Sanader šuti, nitko drugi za reakciju i ne preostaje, naime, poznato je kako druga najveća stranka u Hrvata manje ili više otvoreno podržava Mesića, s kojim na neki modificirani prešutni način gotovo da koaliraju, što nije ništa čudno ako se u obzir uzme tijesna povezanost SDP-a i HNS-a na državnoj razini.

No pitanje koje je u ovoj priči možda i najbitnije jest iz kojeg to razloga premijer šuti na predsjednikove eskapade moći i bahatosti. Je li to zato što je svjestan da je politički slab i mudro čuva stečene pozicije, ma koliko god one bile poluformalne? Možda ne želi pridonositi širenju kaosa koji bi dodatno otežao put Hrvatske u EU? Bilo kako bilo, Sanader se u ovom trenutku očito odlučio pritajiti i iz vlastitih interesa (ma kakvi oni bili) držati privremeno primirje na relaciji Banski dvori-Pantovčak. A da se nešto kuha daju naslutiti i najnovije izjave predsjednika Mesića vezano uz predstojeće predsjedničke izbore. Poznato je kako je predsjednik u više navrata istaknuo imena njemu i njegovoj politici poželjnih nasljednika u obnašanju predsjedničke funkcije. Bili su to predsjednik HGK-e Nadan Vidošević, zatim SDP-ov župan Zlatko Komadina, a najnoviji Mesićev favorit je predsjednik Uprave Ine Tomislav Dragičević kao osoba koja po njegovim riječima «razumije gospodarske i financijske probleme u svijetu, ali i kod nas, te  poznaje i politiku, a nije zadrti radikal».

Podsjećamo, upravo zahvaljujući Mesiću, Dragičević je i danas na čelu Ine. Zašto je ova informacija bitna? Zato što je na neki način indikativna. Jer, po prvi se puta spominje kandidat koji bi na neki način mogao odgovarati i jednoj i drugoj strani. Naime, poznate su dobre «obiteljske» veze Dragičevića i obitelji Sanader. Sanader i Dragičević podržavali su jedan drugoga pri prodaji Ine mađarskom Molu, a u jeku svih događanja i kalkuliranja oko načina i uvjeta prodaje Ina je 16. listopada dodijelila svoju nagradu za promicanje hrvatske kulture u svijetu koja je utemeljena 1994., a do sada su ju dobili istaknuti intelektualci i ustanove u zemlji i svijetu. Ove godine nagrađena je ni manje ni više no premijerova supruga, profesorica Mirjana Sanader, jedna od koautora knjige "Kroatien in der Antike" (Hrvatska u antici). Iako taj podatak možda s prodajom Ine i nema izravne veze, stječe se dojam da je u ovako delikatnoj političkoj situaciji, gdje se uostalom vrte i veliki novci posve neprimjereno i blago rečeno neukusno na bilo koji način tu određenu tvrtku povezivati sa suprugom predsjednika Vlade.

Još ako se u obzir uzme da je istu nagradu prije nekoliko godina dobio i Sanader, mozaik polako počinje dobivati svoj oblik. Znači li to da su predsjednik i premijer već "iskemijali" zajedničkog kandidata za sljedećeg hrvatskog predsjednika, ostaje za vidjeti. Nakon što je HDZ s mlitavom kampanjom Jadranke Kosor omogućio Stjepanu Mesiću drugi mandat iznenaditi nas više ne može ništa.

M.M.B.