Protiv govora mržnje ili čisti interes?

Kako piše Hina, općinski sud u Beogradu usvojio je tužbu organizacije Inicijativa mladih za ljudska prava i kao govor mržnje okarakterizirao tekst objavljen u "Glasu javnosti" 16. ožujka 2006. kojim se pozivalo na bojkot hrvatske tvrtke IDEA, u vlasništvu Ivice Todorića. U tekstu koji je objavljen kao «oglas» potpisan riječima «prognani Srbi» na bojkot se hrvatske kompanije između ostaloga poziva riječima «hrvatska čizma gazi srpskom zemljom, kupuje firme i otvara prodavaonice..», te da kupovina u toj radnji znači «davanje novca onima koji su nas prognali i ubijali», a upućena je i prijetnja da će svi kupci biti praćeni. Spomenutu presudu kojom se zabranjuje objavljivanje takvih tekstova srpski su mediji ocijenili «velikim doprinosom stvaranju pravne države u Srbiji».

No je li tome doista tako? Čini se kako je ovakva presuda prema jednoj marginalnoj inicijativi manje donesena u nekakvoj borbi protiv govora mržnje, a više iz čistoga gospodarskog interesa, kako bi se olakšao prodor pojedinih srpskih korporacija na hrvatsko tržište. Konkretno, u posljednje vrijeme bilo je puno riječi i najava o mogućem dolasku Delte sa svojim trgovačkim lancem u Hrvatsku, a u vlasništvu jednog od najbogatijih srbijanskih tajkuna Miroslava Miškovića.

Delta je tvrtka koja je i nekoliko puta veća od primjerice Agrokora i njen bi dolazak ostavio velik trag na ionako poljuljano hrvatsko gospodarstvo, koje unatoč tome uz svesrdnu podršku hrvatske vlasti blagonaklono očekuje dolazak primjerice Ikee, ali očito i svake druge strane korporacije koja za to pokaže interes. A ako netko sada kaže koju riječ protiv dolaska Miškovića u Hrvatsku, već naslućujemo kako će biti optužen za govor mržnje koji treba tretirati kao i na beogradskom sudu.

Međutim, ne radi se tu o nikakvom govoru mržnje nego o interesima domaće proizvodnje. A za primjer kako se štiti nacionalno gospodarstvo dovoljno je pogledati primjerice kako to čini susjedna Slovenija, na čijem tržištu osim nacionalnih trgovačkih lanaca posluju samo dvije veće strane korporacije – Interspar i Leclerc. Sve u interesu zaštite domaće proizvodnje, odnosno smanjenja nekontroliranog uvoza koje izravno uništava domaće gospodarstvo. Tako hrvatskih lanaca dućana u Sloveniji nema, za razliku od slovenskog Mercatora koji uredno posluje u Hrvatskoj. A kada smo već kod Mercatora, trenutno je u susjednoj nam alpskoj zemlji baš aktualna prodaja 48% njegovog udjela, gdje slovenski sindikati vrše znatan pritisak da taj udio otkupi država kako bi se spriječilo da dođe u ruke stranaca i time ugrozi nacionalno gospodarstvo.

Iz svega navedenog čini se kako je jedino nezbrinuto i nezaštićeno gospodarstvo u ovom trenutku upravo ono hrvatsko. No, takva situacija na žalost ne predstavlja ništa novog u našoj državi, čija bi se javnost možda također pobunila protiv dolazaka stranih korporacija i prodaje hrvatskih tvrtki strancima kada bi se u udarnim terminima televizija našao netko tko bi pokušao objasniti štetnost takve politike.

No, to se ne događa, jer očito nije u interesu onih koji o tome odlučuju. Pa se nastavlja niz brodoloma – od trgovina, banaka, brodogradilišta i tko zna čega još - što je sljedeće na redu. Posebice kad vlasti ponestane novaca. A nestane im često.

M.M.B.