Nelojalna konkurencija i uništavanje domaće proizvodnje

Najava o dolasku švedskoga svjetskog trgovačkog diva namještajem Ikee u Hrvatsku koju su ovih dana donjeli mediji izazvala je niz pozitivnih reakcija građana. Većina ih je kažu sretna ponajprije iz razloga što smatraju da će za nižu cijenu moći kupiti namještaj pristojne kvalitete, a da zato ne će morati potegnuti do Graza. Koliko je tome uistinu tako ipak je bolje ostaviti za vidjeti na licu mjesta, jer iskustvo nas je već više puta naučilo kako niti jedna strana korporacija na područje Hrvatske do sad nije došla kako bi glumila «dobroga samaritanca», već kako bi zaradila, koristeći se svim dopuštenim, a ponekad i nedopuštenim sredstvima. No, kad im u tome još svesrdno potpomaže i hrvatska administracija, onda je to već zapravo zabrinjavajuća činjenica, jer predstavlja izravno potpomaganje strane konkurencije.

Da je politika u ovaj slučaj zaista i umiješana naravno ne može se izravno dokazati, no ipak postoji mnogo pokazatelja koji daju naslutiti nedozvoljivu igru. Nabrojati ćemo samo neke. Primjerice, zemljište koje Ikea već mjesecima otkupljuje po cijeni od 20 eura za četvorni metar zapravo je visokovrijedno poljoprivredno tlo nadomak orintološkog rezervata. Valja napomenuti kako to područje naravno još uvijek ne ulazi u građevinsku zonu, no na promjeni Prostornoga plana itekako se užurbano radi, kako Ikea nakon što otkupi i posljednji četvorni metar (po potpuno nerealnoj cijeni koja će pretvaranjem u građevinsku zonu višestruko skočiti) ne bi imala nikakvih problema. Javni je natječaj dakako proveden prije nego što je uopće donesena odluka o izmjeni i dopuni prostornog plana.

Zanimljiva je također i okolnost da su stanovnici Dugoga Sela prije dvije godine tražili da se promjeni lokacija naplatnih kućica na lokaciji autoceste A3 kod čvora Ivanja Reka, što tada nije učinjeno zbog prevelikih popratnih troškova i nedovoljne isplativosti. No, Ikea danas taj problem nema, stoga će se za njene potrebe spomenute kućice pomaknuti kilometar istočno, kako bi građani što lakše mogli otići u kupovinu, a sve će se to naravni isfinancirati iz džepa poreznih obveznika. Ono što je doista krajnje zabrinjavajuće jesu predviđanja kako bi dolaskom Ikee na hrvatsko tržište hrvatska industrija namještaja mogla postati ozbiljno ugrožena i kako bi bez posla u tom sektoru moglo ostati i do 10 000 zaposlenih.

Takva predviđanja vrlo su realna ako se u obzir uzme činjenica kako Ikea u prvoj godini poslovanja u Hrvatskoj planira ostvariti promet od oko 90 milijuna eura, što znači zauzeti oko 25 posto hrvatskog tržišta namještaja. U zamjenu za «protuvrijednost» od dvije tisuće ljudi koje će zaposliti i isplaćivati im minimalne plaće, te ugroziti poslovanje jedne od rijetkih profitabilnih industrijskih grana u Hrvatskoj, računica i nije baš neka. Na ovom mjestu zanimljivo je i primjetiti kako je hrvatska Vlada netom prije objavljivanja ovih informacija industriji namještaja odobrila pomoć od nekih 50 milijuna kuna, odnosno 7 milijuna eura što izgleda neznatno prema 90 Ikeinih milijuna  godišnjeg prometa u Hrvatskoj. Temeljem toga postavlja se pitanje iz kojih razloga politička elita Šveđanima sve potrebno servira na pladnju. Hoćemo li doživjeti dan kad će nam netko od njih objasniti argumentiranost i isplativost takvih poteza? Najvjerojatnije ne ćemo, kao što nitko nije ni pokušao objasniti kreditiranje stranih trgovačkih lanaca pri njihovom dolasku u Hrvatsku za vrijeme Račanove vlade.

A da u cijeloj priči logike nema najbolje pokazuje i primjer iz susjedne Slovenije u kojoj famozne Ikee pogađate – nema. A nema je zato što Slovenci pokušavaju zaštititi domaću industriju za razliku od hrvatskih dužnosnika koji je očito svim silama pokušavaju zatrti, svjesno ili nesvjesno svodeći hrvatsku proizvodnju i plasman na vanjsko tržište jedino na izvoz balvana. A kako je krenulo, ni njih još ne ćemo dugo izvoziti.

M.M.B.