Bivši Feralovac, a danas novinar Jutarnjega lista Drago Hedl u posljednjih je petnaestak godina najpoznatiji po svojim uradcima u kojima «rasvjetljuje» tamnu stranu Domovinskoga rata i čini to s predanošću i žarom na kojem bi mu mogle pozavidjeti i mnogo mlađi kolege. Njegov je novinarski opus, koji čine tekstovi i dokumentarci prikazivani kako na hrvatskoj tako i na pojedinim srpskim TV programima u kojima blati hrvatsku borbu za slobodu i svjedoči protiv hrvatskih generala, danas već zaista impozantan i nikako ne treba zanemariti učinak koji je do sad postigao, a i nadalje to čini, potpomoažući stvaranje percepcije o Hrvatima kao devijantnom genocidnom narodu.

S obzirom na štetu koju je taj žanr pisanja već nanio hrvatskoj državi, zaista je uputno i dalje bacati oko na njegova «literarna (ne)djela», čisto da se stekne uvid u vruće krumpire s kojima će se zahvaljujući njemu i takvima poput njega, Hrvatska sljedećih nekoliko godina zasigurno baktati. A ima ih mnogo. Primjerice, najnoviji Hedlov SF roman o dijamantima koje je Crkva po njemu i njegovim izvorima otela Židovima u NDH i dala ih Tuđmanovoj vlasti za nabavku oružja. Priča je priznat ćete zanimljiva, jedino što joj nedostaje jest zapravo bilo kakva vjerodostojnost, ali ona ionako očito nije bitna. Takav zaključak izvlači se iz same činjenice tko je Hedlov glavni «pouzdani» izvor.

Ni manje ni više no uzorni gospodin Ferdinand Jukić, bivši SUZUP-ovac i direktor Badela  koji je nakon jedanaestogodišnjega suđenja nepravomoćno osuđen na dvije godine zatvora zbog pronevjere 2.5 milijuna kuna. Svatko će primijetiti kako ga nepravomoćna presuda na tako nisku zakonsku kaznu čini podložnim raznoraznim mogućim utjecajima i ucjenama sa strane.

Jukić je tijekom devedesetih između ostaloga po svojim tvrdnjama švercao i oružjem. Po toj je liniji navodno strašno dobro upućen o priču s famoznim dijamantima. No, nije ovo prva suradnja velikih umova koji slično misle, Hedla i Jukića. Odličan posao napravili su i stvaranjem dokumentarca o Vukovaru kojim je Hedl uz pomoć svojih «očevidaca» iskonstruirao bolesnu priču o zlostavljanim i ubijanim Srbima, u gradu čija je žrtva tolika da se svaki navod ovakve vrste čini običnim svetogrđem.

No, ni tu nije kraj Jukićevim svjedočanstvima. On je prije nekoga vremena također po novinama lizjavljivao kako novac za obranu Vukovara tamo nikada nije stigao, a koliko on zna,  završio je u Hercegovini. Kako prikladno. U samo nekoliko istupa uspio je oblatiti i Tuđmana i Crkvu i Domovinski rat, što je u posljednje vrijeme vrlo popularna misija u Hrvatskoj, a izgleda i poprilično isplativa. Bar ako se u obzir uzme «visina» Jukićeve zatvorske kazne, za koju je ionako i ovako upitno da li će je i kada uopće imati prilike odraditi s obzirom na svoju zaposlenost, sveprisutnost i angažiranost u hrvatskim medijima.

M.M.B.

{mxc}