Sve će to narod pozlatiti

Osijek grad slučaj!

Da, tako su ga nazvali: Grad slučaj. Pravosudno - obavještajne skaske se vrte, kružno se ponavljaju, i počinju se vrtjeti sve brže i u sve užim krugovima, dok ne ulove žrtvu. Ovaj put je kapitalac u mreži konačno Glavaš, Branimir Glavaš. Oni koji takav lov odobravaju u Zagrebu, oni o tomu ne odlučuju, oni samo odobravaju govoreći, idemo njega, idemo suditi Marka, Janka, tako ne će nas. Varaju se, doći će red i na njih. Zaboravili su da je Veliki Sanhedrin osudio na smrt onog Nazarećanina 33. godine a samo četrdeset godina kasnije došao je Titus Flavije I odnio je Satan I Sanhedrin I Jeruzalem.

Kada su Dantona vozili na giljotinu, s jednog prozora se smješkao Robespiere, naslađujući se kako Dantona voze na krvničkim kolima. U to ga je Danton ugledao i uzviknuo mu: «Uskoro ćeš i ti za mnom!» I zbilo se tako, za cigla tri mjeseca pariškim ulicama vozio se i Robespiere u susret sječivu.

A kakav se «slučaj» to zbio u Esseku, da je postao Osijek grad-slučaj. U ljeto 91. godine grad su okružile jedinice Titove Jugoslavenske Armije i čete teritorijalne obrane (jedinice dugo godina pripremane tzv. Općenarodne obrane, o tomu bi mogao bolje govoriti «gradonačelnik» V.Gorice, drug Picula, koji je završio obranu i zaštitu i marksizam) okolnih sela napučenih srpskim stanovništvom.

Od srpnja 91. do svibnja 92. grad Osijek je srpsko topništvo SVAKODNEVNO BOMBARDIRALO i pri tomu JE POGINULO PREKO 1000 GRAĐANA grada Osijeka. Evakuirano je za to vrijeme oko 90% stanovništva i grad je čudom obranjen. Je li to slučaj, ta smrt tih preko tisuću građana ili obrana grada. Ne. Slučaj je nekoliko «ubijenih» srpskih civila?

I «taj» slučaj se pojavljuje već sedamnaest godina kao deus ex machina u grčkoj drami. I upravo sada se sudska farsa zahuktava. Preko godinu dana je u Osijeku bila specijalna brigada za ratne zločine iz Zagreba, na čelu s poručnikom JNA V.Faberom. Državno odvjetništvo surađuje s odgovarajućim organima u Srbiji, s onima koji su na osječkim ulicama sijali smrt i ubili 1000 nevinih građana! Ili nisu nevini? Zanimljivo da su 90. i 91. po Istočnoj Slavoniji, pa i Osijeku, vršljali pripadnici «saveznog SUP-a» iz Beograda, a sada je njih zamijenila ekipa iz Zagreba. Povijest se ponavlja i ruga se u drugom krugu. Lepo, bome. Mup zamijenio sup, Zagreb je postao Beograd, tante za tante. Bratstvo i jedinstvo na delu.

Dakle, nitko ne pita za preko građana ubijenih (netko ih je osudio na smrt), nitko nije optužen, istrage nema, ujeo vuk magarca. Ali oko tih nekoliko navodnih žrtava (ako je istina onda je za žaljenje) sve se diglo na stražnje noge, i tužiteljstvo i tužilaštvo. Kod tih «ubijenih» gotovo sve je prijeporno: ne zna se koliko je (navodno) ubijenih, jesu li Srbi ili neki drugi (među onih 1000 ubijenih na osječkim ulicama ima, statistički gledano, između 100 i 150 Srba i njih nitko ne spominje, zanimljivo!) i glavno – ne zna se tko ih je ubio, ako su svi uopće ubijeni, i za čiji račun. Goebbelsov duh nije umro, iako je Goebbels mrtav. Kažem, ako su ubijeni nisu li ih možda ubili pripadnici KOS-a? Sva ta sumnjiva ubojstva u Hrvatskoj, ako su uopće istinita, trebalo bi temeljito pretresti. Jer danas se nikomu i ni čemu ne može vjerovati, a to je i svrha programiranog kaosa.

Ekipi iz Zagreba nenadoknadivu uslugu (logistiku) pružaju stanovita Katarina Kruhonja i stanoviti novinar Drago Hedl. Uz vanjske suradnike, argentinskog specijalca «Dragu Pilsela» (tko zna kako se zapravo zove), Semine Lončar i Teršelićke.

Opskurna i frustrirana liječnica Katarina Kruhonja, po struci rendgenolog, čak je dvije-tri godine kao liječnik radila u Belom Manastiru, dala se u osvetnički pohod na sve i svakoga, od Hrvata. I, naravno, rendgenolog ne prima nikakvo mito (plave kuverte) a plaća mala i “doktorka” se dala u fuš: radi na rasvjetljavanju zločina. Dakako, samo nad Srbima, jer nikada niti jedne riječi doktorka Kruhonja nije progovorila o ubijenih 1000 njezinih sugrađana, a da ne govorimo, ne daj Bože, da bi doktorka riječ rekla o dvadesetak tisuća ubijenih (poklanih) u Hrvatskoj od 91. do 95. godine. Nikada ništa.

Svaka nevina žrtva je strašna, ali... ali... Neki redoslijed bi morao postojati. Da se, recimo, pita tko je to sve započeo, tko je došao u tuđu kući i otvorio rat, uz domaće saveznike. Tako jedan Srbin, kolega doktorke Kruhonje, liječnik iz osječke bolnice a sada stanovnik Srbije, koji se, navodno, čudom, samo ranjen, izvukao iz Drave, za zagrebačku televiziju priča kako su mu, prije navodnog pokušaja strijeljanja, prvo pretresli stan i oduzeli sve oružje. Nekoliko pištolja i nekoliko pušaka! Međutim, novinarki zagrebačke televizije nije na pamet palo odakle liječniku iz bolnice toliko oružje, tko mu ga je dao i kada ga je mislio koristiti, i protiv koga?
U Osijeku je i drugi opasni par Kirovica i advokat Budak koji su ubajbočili Gudelja zato što je poštovao ratnu zapovijed i pucao na vozilo koje se nije htjelo zaustaviti. I oboje tumače povijest i razvijaju tezu da su Hrvati htjeli rat. Sada tu teoriju naveliko rabi četnik Leskovac.

Evo prilog biografiji komesara zagrebačke televizije, srboljupca Josipa Šarića:


15. svibnja 2005. godine


Županijska vlast kao kninski četnici!?


Je li Osječko-baranjs ka županijska vlast zapravo četnička? Naime, protekle subote na tradicionalnom druženju Predsjednika Republike s građanima, novinar HRT-a Josip Šarić, upitao je predsjednika Mesića što misli o najnovijim osječkim događanjima. I kada smo pomislili da novinara javne televizije zanima što prvi čovjek države misli o smrtnim prijetnjama Glavaševom sinu, stiglo je nemalo iznenađenje. Naime, njega je zanimalo samo Predsjednikovo mišljenje o odluci Osječko-baranjs ke županije koja je odbila na dnevni red svoje sjednice uvrstiti izvješće načelnika PU Osječko-baranjs ke. I tako je siroti Šarić upitao Mesića što misli o tome da vlast u Osijeku ne priznaje Fabera. U svoj svojoj gluposti taj ogledni primjerak novog HRT-ovog «objektivnog» informiranja nije se čak potrudio niti pročitati što se zapravo događalo na sjednici Županijske skupštine u petak. Jer da jest, onda bi znao kako Faberovo izvješće nije uvršteno na dnevni red samo zato što ta ista skupština svojedobno nije potvrdila njegovo imenovanje. A drugo, taj isti načelnik nikada se nije pojavio na sjednicama Županijske skupštine, a i to dovoljno govori o njegovom odnosu spram legalno izabrane vlasti. Dakle, vrlo je upitno tko tu koga zapravo ne priznaje.

No sve to i nije toliko važno. Jer novinar HRT-a je otišao korak dalje usporedivši odluku osječkih županijskih vlasti s kninskim četnicima. Naime, reče on: «Pa Predsjedniče, zadnje takve poruke nepriznavanja načelnika policije, čule su se još 1991. godine u Kninu (!?!)». Time je novinar Šarić ušao u opasno područje. Sasvim sigurno on se ne sjeća što se u Kninu događalo 1991., i to mu je netko rekao. A on, kao tuđi glasnogovornik, izrekao je formulaciju koja osim što je uvredljiva za vlast i njene birače na istoku Hrvatske, isto tako je i kažnjiva. Zbog nje bi Osječko-baranjs ke županijske vlasti trebale tužiti HRT. I na kraju, potaknut ovom Šarićevom monstruoznom usporedbom, sve je «začinio» još i hrvatski Predsjednik. «Neka se ti samo sjete kako su završili oni iz Knina», poručio je Mesić. E pa nazdravlje.

Ne znam kako doći do podatka: Je li HDSSB pristao uz HDZ prilikom izglasavanja odluke o ZERPU. Molim upučene da se jave.

"No sve to i nije toliko važno. Jer novinar HRT-a je otišao korak dalje usporedivši odluku osječkih županijskih vlasti s kninskim četnicima. Naime, reče on: «Pa Predsjedniče, zadnje takve poruke nepriznavanja načelnika policije, čule su se još 1991. godine u Kninu (!?!)». Time je novinar Šarić ušao u opasno područje. Sasvim sigurno on se ne sjeća što se u Kninu događalo 1991., i to mu je netko rekao. A on, kao tuđi glasnogovornik, izrekao je formulaciju koja osim što je uvredljiva za vlast i njene birače na istoku Hrvatske, isto tako je i kažnjiva. Zbog nje bi Osječko-baranjs ke županijske vlasti trebale tužiti HRT. I na kraju, potaknut ovom Šarićevom monstruoznom usporedbom, sve je «začinio» još i hrvatski Predsjednik. «Neka se ti samo sjete kako su završili oni iz Knina», poručio je Mesić. E pa nazdravlje."



Pa što da su se i pobunili? Klasična pravna i filozofska tradicija poznaje pojam legitimne pobune protiv tiranske vlasti. A ovaj sadašnji režim "rvacke" jest to. S tim da pobuna ne mora biti nužno oružana, postoje i razne metode građanskog neposluha, pasivnog otpora itd. Ova zadnja rečenica izrečena od poluljudskog klateža Mesića upućuje na to da on prijeti. Trebao bi se prije on za sebe upitati, kako bi mogao završiti. Savo Štrbac je već spomenuo u nekoliko intervjua da mu je krajnji cilj dovesti Mesića na optuženičku klupu.

Inače, više se puta su se od Mesića mogle čuti izjave kojim se promovira nekakav slijepo "legalistički" pogled na svijet po kojem je vlast, to jest onaj koji drži moć, uvijek u pravu, a pobuna jako ružna riječ i koncept. Ne treba posebno trošiti riječi da se pokaže koliko je takav pogled nakaradan. Zanimljivo, jedina iznimka koju Mesić pravi u tom pogledu jesu njegovi komunistički partizani.