Haaška farsa

Istina, protiv Miloševića je podignuta optužnica, no on je umro i ispalo po onoj - vuk ujeo magare. Postavlja se pitanje što je s zločincima, prije svega zapovjednicima u vrhu JNA koji su tako lijepo u optužnici protiv Miloševića nabrojani zajedno s njim, zašto se njima nije sudilo. Gdje su danas Kadijević i Adžić....da ne nabrajamo dalje, dok najzaslužniji zapovjednici HV-a trule na optuženičkim klupama? Sudi se Hrvatskoj, i pri tome se neki međunarodni čimbenici ne libe napraviti presedane kakvi do sada nisu zabilježeni.

U svemu tome je najtragičnije bijedno, tužno i žalosno što takav odnos prema Domovinskom ratu potiču hrvatski mediji. Dovoljno je primjerice samo pogledati izvještaje sa suđenja generalima Gotovini, Čermaku i Markaču u Haagu. I televizijske kuće, kao i pisani mediji spomenuti sudski proces prate nezainteresirano, površno, suhoparno i bez imalo emocionalne uključenosti, drugim riječima, oni izvještaje iz Haaga odrađuju preko volje.

A nije da se u svezi s haaškim suđenjima ne bi mogle napisati hrpe zanimljivih članaka ili snimiti zanimljive televizijske reportaže. Gotovo svaki svjedok tužiteljstva u predmetu Gotovina, Markač i Čermak, odličan je primjer s jedne strane političke angažiranosti, a s druge strane nestručnosti, s kojima su, navodno, nepristrani politički predstavnici međunarodne zajednice te policijski i vojnih dužnosnici djelovali u RH za vrijeme Domovinskog rata. Preko haaških suđenja, kada bi se o njima tako izvještavalo, hrvatska javnost postala bi još više svjesna cijele mizerije i dvoličnosti koja je svojstvena međunarodnoj zajednici - i važnosti oslanjanja na vlastite snage. Kada bi se mogli vidjeti izvještaji koji Haaška suđenja smještaju u širi okvir, nema sumnje kako bi se u našem društvu više cijenili zajednički napori i žrtve iz Domovinskog rata. Također, uporno nametani kompleks manje vrijednosti u odnosu na druge zapadne zemlje i narode, usađen kroz duga stoljeća nesamostalnosti, bilo bi moguće prebroditi jednom za svagda.

I još jedan «svjedok» tužiteljstva koji je u utorak izašao pred sud, Danac Liborius, pokazao je koliko osoblje međunarodnih organizacija nije u stanju bilo objektivno pristupiti poslu koji im je bio dan na povjerenje. Liborius je bio operativni službenik i vođa jednog od triju timova Promatračke misije Europske zajednice (ECMM), koji je od srpnja do studenog 1995. bio raspoređen u Kninu. Između ostaloga, rekao je kako su topništvom gađana različita područja u Kninu, što je "njemu govorilo da nije odabran nikakav poseban cilj, već je takvom vatrom izazvan učinak panike". Uporno je pokušavao ostaviti dojam kao da zna puno o hrvatskom obavještajnom sektoru, ali na pitanja o konkretnim događajima i imenima koje mu je postavio predsjedatelj Sudskog vijeća Alphonse Orie nije znao odgovoriti. Ironija je tim veća što se proces i optužbe za navodno pretjerano bombardiranje Knina koje niti jednim jedinim materijalnim dokazom nije utvrđeno, dok se i golim okom nakon završetka akcije moglo vidjeti kako grad i nije pretrpio veća razaranja, vodi pred istim sudom koji se drznuo pred Bogom i ljudima ne osvrnuti se na granatiranja JNA u Vukovaru. U Vukovaru od kojeg doslovno nije ostalo ni V!

Ostaje dakle samo pitanje hoće li sebe Haaški sud na koncu potpuno diskreditirati zbog dvostrukih mjerila za JNA i HV, za granatiranje Vukovara i Knina, itd., ili će donijeti presudu kojom će bar malo ispraviti nepravde koje je počinio. Jer, ovakva politika prema Hrvatima i drugim nacionalnostima koji su se borile za Republiku Hrvatsku te svojom herojskom borbom izborili pobjedu dok se danas u miru njihova djela podcjenjuju, čak negiraju, a propusti i eventualna nedjela besramno potenciraju, krajnje je drska i dovode do novih netrpeljivosti na ionako lako zapaljivom području zemaljske kugle.

M.M.B.