Talijanska «La Stampa» u funkciji širenja velikosrpske propagande

Često kritiziramo stanje i razinu hrvatskih medija, njihovu neobjektivnost, ne provjeravanje činjenica, subjektivno i pristrano izvještavanje kao posljedicu novinarske nesamostalnosti i nedopustive vezanosti uz politiku - pri čemu hrvatski nacionalni interesi ispadnu obično prva žrtva. Naravno, na ovakvo pisanje lako se uspješno nadovezati što dokazuje ovih dana i tekst objavljen u poznatom talijanskom listu «La Stampa». Naime, ovaj dnevnik donosi opsežan članak o povijesti Domovinskoga rata – od djelovanja prvoga hrvatskoga predsjednika, preko Bljeska i Oluje pa sve do Thompsona. Tekst potpisuje jedna od "novinarskih perjanica" velikosrpstva «u belom svetu», Jasmina Radivojević, koja se prigodno svojski potrudila oblatiti hrvatsku borbu za slobodu od srpske agresije, opisavši i nju i Hrvate kao profašistički orijentirane koljače.

Ti su isti «koljači» napavši jadne Srbe na teritoriju svoje domovine u samo dvije akcije po njoj što pobili, što protjerali, ni manje ni više nego oko 330.000 Srba. Da bi čitava talijansko-srpsko-novinarska lakrdija bila zanimljivija, Radivojevićka spominje i premijera Sanadera koji se tijekom ovogodišnje proslave Dana pobjede 5. kolovoza usudio kazati kako je Hrvatska je ponosna na Oluju i nikome ne će dopustiti bacanje mrlje na tu veličanstvenu pobjedu hrvatske vojske i naroda. Autorica se nad tim njegovim riječima zgrozila, istaknuvši pritom kako treba odbaciti proslave za Dan pobjede koje se u Hrvatskoj održavaju svakoga 5. kolovoza (kako kaže, s «naci-rock» pjevačem Thompsonom i navodno njegovim skladbama s naslovima od kojih se smrzava krv u venama (Jasenovac i Gradiška Stara - koncentracijski logor za Srbe, Židove i Rome u Drugom svjetskom ratu, Srbe na vrbe - vješali su Srbe na vrbe, itd.).

I tako, prema autorici, Hrvati etničko čišćenje slave kao dan oslobođenja, a drugi plaču zbog nepravde. Ovo pisanje samo je jedan mali primjer prosrpskoga lobija koji s većim ili manjim uspjehom već duži niz godina ordinira diljem svijeta. A sve to čini se uz prešutnu pomoć hrvatske politike. Jer, ako hrvatska politika na ovakve stvari uporno odabire šutjeti, valja zaključiti kako joj onda valjda ovakvi komentari puno ni ne smetaju. U svakoj bi se demokratskoj, kulturnoj i nacionalno osviještenoj državi novine, koje bi objavile ovakve gnjusne laži i obmane koje im je srpska novinarka «uvalila», morale ispričati, kao i narodu koji je uvrijedila.

No, ako se Hrvati ne bune, čemu isprika. Zar ne bi Ministarstvo vanjskih poslova Hrvatske trebalo reagirati i upozoriti La Stampu o neprihvatljivosti objavljivanja četničke propagande u ovom listu? Na žalost i sramotu, hrvatska vanjska politika u pravilu reagira jedino tek za unutarnjopolitičke potrebe, ne bi li narodu zamazala oči kako nešto radi. A i to je slabašno. Primjerice, kada F. Radin i D. Kajin, eksponirani iredentisti i "EU-regionalisti", nastoje bagatelizirati talijansko prisezanje hrvatskog Jadrana hrvatska vanjska politika ostaje nijema - kao da se radi o nekakvom lokalnom folkloru, a ne politici koja je nanijela neizmjerna zla na našim prostorima.

A, ako se zna kako spomenuti talijanski i srpski krugovi imaju i otvorenu podršku i nekih političkih krugova iz same hrvatske Istre, onda nije za očekivati "europsko" ponašanje Italije, pa onda i Slovenije te same EU-e. Pri tome, naša današnja politička elita uporno šuti, čeka i sjedi na užarenom buretu baruta, koji će prije ili kasnije eksplodirati. Naravno, kada se to dogodi, od onih koji bi trebali brinuti o našoj budućnosti se na žalost ne može ništa očekivati.

Tako je – kako je. I tako će za ovu državu i nadalje biti, budući da nema nikakvih naznaka kako će današnje hrvatske političke besposličare i bitange zamijeniti neka druga razumnija i konstruktivnija opcija. Ako takve ima, vrijeme joj je za izlazak na svijetlo dana, jer Republika Hrvatska ne može još puno čekati. Sat neumitno otkucava.

M.M.B. i M. M.