Pupovčeva demagogija

Ovogodišnja proslava Dana domovinske zahvalnosti kao i Dana branitelja u Kninu, ponovno je dokazala na koji način dišu i razmišljaju predstavnici srpskoga naroda u Hrvatskoj. Ne da se nitko od Sanaderovih i Mesićevih «suradnika» tamo nije ni približio, nego su i ovoga puta odlučili sa strane kvocati i prigovarati, iznositi svoje primjedbe i opservacije, baš kao da su u ovoj državi oni daleko najpozvaniji za komentiranje apsolutno svega. Uzelac je tako istaknuo kako ga smeta da se toga dana vijenci polažu samo jednima, a ne i drugima. A kojim to drugima? Onima koji su nepozvani došli na hrvatski teritorij i izvršili agresiju? Ne sjećamo se da su Srbi morali braniti Beograd ili neki drugi srpski grad od krvoločnih Hrvata, zar bi se sad još morali i ispričati za eto nezgodnu činjenicu što smo u tome uspjeli?

Za razliku od Uzelca, Pupovac se ove godine ipak odlučio primiriti, bolje rečeno pritajiti i valjda sačuvati municiju za neku izgledniju priliku, a što se njegova pak mišljenja o Oluji tiče, ionako smo ga proteklih godina imali prilike u više navrata čuti, a da smo ga čuli i samo jednom, bilo bi to jednom previše. No, nema sumnje da će kroz nekoliko dana ponovno «uskrsnuti» u hrvatskim medijima, koji će tako nešto da tragedija bude veća jedva i dočekati. Jer ako se pogleda količina prisutnosti svega što je srpsko – od politike do kriminala i pevaljki u onome što bi trebao biti hrvatski medijski prostor, za zapitati se zašto je to tako. Pada li istovremeno Srbima u Srbiji na pamet da se u svojim tiskovinama ili televizijskim programima od informativnih do onih žutih, bave tricama i kučinama uvjetno rečeno poznatih Hrvata.

Što to ustavri govori o hrvatskim novinarima, imaju li oni nekakav poremećaj pažnje ili ravnoteže koji ih svako toliko «baci» istočno ili se tu možda radi i o nečem ozbiljnijem. Jer kako inače objasniti tu sadašnju «opsjednutost» svime što je srpsko – sa svih strana slušamo samo o srpskim kvazi političarima, glumcima, pjevačima, bogatašima, kriminalcima, kao da i vlastitih isto takvih poluproizvoda nemamo za izvoz. A «Hrvati» jedva dočekaju svaku i najmanju glupost da o njoj mogu «izvještavati» narod, ne postavljajući si pitanje čemu i zašto i koga to uopće zanima. Zašto se ti isti novinari nisu raspisali o činjenici da na proslavi u Kninu nije bilo generala koji su za tu isti pobjedu najzaslužniji, jer su eto bili spriječeni «višom silom».

Zašto nisu postavili pitanje iz kojih se to razloga uoči 5. kolovoza izbjegava spominjanje imena Ante Gotovine pa čak i u dokumentarnim filmovima o Oluji. Pa danas ispada da su njome upravljali Sanader, Mesić ili možda Pupovac. To su stvari kojima bi se mediji trebali pozabaviti, naravno pod uvjetom da su slobodni i neovisni u što iskreno svakoga dana sve više sumnjamo...U svakom slučaju, Hrvati su 5. kolovoza donijeli vijence svim poginulim braniteljima. Zahvalili su se i pomolili za sve poginule branitelje među kojima je uostalom bilo i Albanaca, hrvatskih pravoslavaca, muslimana, Srba i pripadnika drugih naroda – dovoljno je samo pogledati listu poginulih pa bi Pupovac i kompanija možda shvatili da bi i oni imali kome tamo zapaliti svijeću. Naravno, kad bi floskule iza kojih se skrivaju, o tome kako su oni podržavali oslobođenje Hrvatske i bili protiv velikosrpskog pokreta – zapravo bile istinite.

M.M.B.