Kukavičluk umišljenih političkih veličina

U nedjelju poslijepodne održana je 293. po redu Sinjska alka, drevno viteško natjecanje koje se već tri stoljeća održava u spomen na događaj kad je, kako legenda kaže, oko 700 hrvatskih vojnika - stanovnika Sinja i okolice - zaustavilo prodor više od 50.000 turskih vojnika Mehmed-paše Čelića. Ovogodišnju Alku, tu prekrasnu manifestaciju hrvatske kulturne baštine, djelomice je pokvarila kiša povremeno ometajući i trkače. No, ovogodišnju Alku je osim kiše obilježila ponovo i politika. Naime, nitko se od vodećih državnih dužnosnika, a tu se misli na predsjednika države, premijera i predsjednika Sabora, nije pojavio u Sinju. Time je nesumnjivo dan još jedan doprinos širenju sada već po svemu sudeći nepremostivog jaza između onih koji vladaju hrvatskim narodom i samog naroda.

Za početak, potez najviših hrvatskih političkih dužnosnika pljuska je i uvreda Sinjanima koji već stoljećima njeguju tradiciju ove trke. Alka bi u modernoj Hrvatskoj trebala biti nezaobilazan simbol povijesne tradicije, kao i iskaz poštovanja i ljubavi prema domovini. Stoga, nedolazak nikoga iz trojca Mesić, Sanader, Bebić govori ponajviše o njima samima - pogotovo što su se neki od njih dali najaviti. Ali govori još više i o trenutnoj političkoj situaciji u zemlji, kao i o odnosu naroda prema toj situaciji - koji se s njom ne želi pomiriti.

Poučeni valjda lekcijom koju su im građani svojim bojkotom i ignoriranjem svečanog mimohoda povodom ovogodišnje proslave Dana neovisnosti održanog u Zagrebu, političari su se ovoga puta odlučili poštedjeti blamaže i nezadovoljstva prisutnih u Sinju. Naime, nesumnjivo bi u slučaju da su se pojavili mogli vidjeti i doživjeti situacije u kojima im je izravno iskazana politička neposlušnost. Ali, njihove vlastite taštine očito si tako nešto nisu mogle dopustiti. Jednostavnije je i ugodnije iza zatvorenih vrata i daleko od očiju javnosti krojiti sudbinu zemlje, s krajnje upitnim ishodom i posljedicama, nego se s vlastitim krivim potezima i procjenama suočiti te pogledati ljudima ravno u oči. Za ovo drugo hrvatski dužnosnici jednostavno nemaju dovoljno moralne snage, ni hrabrosti. Kada bi bilo drugačije, sigurno bi i služena politika bila drugačija.

Alka je spretno izbjegnuta uz dimnu zavjesu koju su pružili mediji. Način na koji je o samome događaju izviješteno je takav da se od početka više lamentiralo o navodnim protokolarnim razlozima nedolaska spomenutih političara, nego o samoj manifestaciji i onima koji su na njoj bili. Tako se iz većine hrvatskih tiskovina može samo saznati tko od «velikih hrvatskih lidera» današnjice nije nazočio, ali malo ili ništa o onima što su tamo pojavili ili eventualno o tome što je tko i rekao. Na ovo, nadovezala se i standardna sitna cenzura, čemu je izvještavanje HRT-a opet dobar primjer. Recimo, prije početka prve trke spiker je pozvao na minutu šutnje za sve branitelje, ali i prvog predsjednika Tuđmana. Komentator na HTV-u rekao je tek kako se radi o minuti šutnje za branitelje. Ne daj Bože da se na nacionalnoj TV spomene ime prvoga predsjednika ako nije u negativnom kontekstu.

Slobodno se može reći kako je nedjeljni događaj na najbolji način još jednom potvrdio surovu hrvatsku političku stvarnost, ali i jasno pokazao kako su stvari konačno možda i zrele za promijene. Narod je to već više puta demonstrirao, a političari su svojim nedolaskom u Sinj potvrdili kako su svjesni vlastite nakaradnosti. Zato je pitanje samo je li i kada će se pojaviti strukture koje će stvari konačno postaviti na svoje pravo mjesto. I dopustiti onoj drugoj većinskoj, danas potisnutoj i skrivenoj Hrvatskoj ponovo pokazati svoje pravo lice i udahnuti zrak punim plućima.

M.M.B.