Vrč ide na vodu dok se ne razbije

Kratkoročne poslijedice loše politike koja se u Lijepoj Našoj u zadnjih desetak godina vodi, polako ali sigurno počinju dolaziti na vidjelo. Koliki je utjecaj medija kojima u ovoj državi na žalost drmaju političke elite i tako velikim dijelom manipuliraju i kreiraju mišljenje javnosti između ostaloga najbolje pokazuju i rezultati telefonske ankete koju je provela Udruga branitelja, invalida i udovica Domovinskoga rata djelatnika "Podravke" (UBIUDR). Iz njih je vidljivo kakograđani znaju puno manje o Domovinskome ratu nego o II. svjetskom ratu. Riječ je o rezultatima telefonske ankete koju je ta udruga provela na uzorku od 444 građana iz Zagreba, Koprivnice, Karlovca, Varaždina, Virovitice i Splita, a prema kojima građani, primjerice, više znaju o Bošku Buhi nego o Josipu Joviću i o tomu što se značajno dogodilo od 1990. do danas.

Tako je, primjerice, svaki deveti građanin znao točan dan i godinu kada je umro prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman, a čak 85 posto ispitanika znalo je kada je umro Josip Broz Tito. Na pitanja pak tko je bio i kada je poginuo Josip Jović točno je odgovorio tek svaki sedmi ispitanik, kada je počela vojno-redarstvena akcija Oluja znao je svaki peti, a tko je bio prvi ministar obrane u Republici Hrvatskoj (Petar Kriste) znao je svaki 18. ispitanik. Samo 21 posto anketiranih točno je znalo dan i godinu kada je Hrvatska proglašena samostalnom i suverenom državom, a tek svaki šesti ispitanik znao je kojega je dana i godine okupiran Vukovar. Navodi se da je jedan ispitanik naveo kako nije slučajno što mnogi ne znaju odgovoriti na navedena pitanja jer se o tomu ne piše i ne govori dok se pak o "junaštvima" iz II. svjetskog rata na Hrvatskoj televiziji neprestano emitiraju razne serije, poput "Kapelskih kresova".

Taj komentar zapravo pogađa u samu srž problema. No mediji u ovoj državi funkcioniraju pod budnim okom političkih moćnika, a cenzura je jača no ikad pa se manjku emisija, filmova ili serija o tematici Domovinskoga, a stalno repriziranje onih o Drugom svijetskom ratu i veličanju druga Tita, s obzirom da Hrvtaskom danas drmaju njegovi neoideolozi, ne treba previše čuditi. S druge strane, situacija u medijima je samo preslika današnje hrvatske zbilje. Jer, na kraju krajeva, jedan Boško Buha nikad nije bio progonjen zbog svojih eventualnih nedjela, dok su hrvatski generali mahom na optuženičkim klupama u Haagu, a o tome se očito nikome ne snimaju filmovi – a trebali bi se snimati. Kao što bi se trebalo i aktivno raditi na informiranju mladih, pogotovo djece koja su se rodila nakon što je rat za samostalnu i slobodnu Hrvatsku već završio.

Jer ako njihovo obrazovanje i oblikovanje svijesti prepustimo današnjim političkim elitama i oni bi ubrzo, 60 godina nakon Drugog svijetskog rata mogli početi recitirati pjesmice u slavu Titu, a Tuđmana doživjeti kao potpunog negativca, kakvim ga se danas uporno trude prikazati. No da bi se stvari na tom polju promijenile, iz korijena bi se trebalo mnogo toga promijeniti na hrvatskoj političkoj sceni, a dok se to ne dogodi, svi ćemo zajedno biti prisiljeni slušati i gledati bajke i priče o Titovim junacima (čast uvjerenim hrvatskim antifašistima, jer i takvih je Bogu hvala bilo), a naša djeca iz svojih povijesnih udžbenika ne će – osim ako se za to sami ne pobrinemo, o Domovinskome ratu naučiti ništa osim nekoliko šturih podataka.

Jer o hrvatskim se junacima danas šuti, jer im se sudi, a pjesme se o njima kako vidimo po najnovijem sada i zabranjuju. No stara hrvatska narodna poslovica kaže: Vrč ide na vodu dok se ne razbije, a sve što je loše s vremenom otpada. A kad se to dogodi, a dogodit će se neminovno i djeca, ali i vrapci na granama znati će tko je ne samo Josip Jović nego i svi drugi zaslužni branitelji te koliko i kako su nas oni sve zajedno i za sva vremena svojim nesebičnim žrtvama zadužili.

M.M.B.