Egzekucija u dva čina

Kapetan Kristo Laptalo koji je zajedno s prvim časnikom Konstantinom Metelevim i vođom palube Narcisom Garciom po zapovjednoj i i osobnoj odgovornosti bio osumnjičen za krijumčarenje 51 kilograma kokaina, pronađenih u kutijama koje su iskrcane s broda "Coral Sea", osuđen je na sudu u grčkom Patrasu na 14 godina zatvora i 200 000 eura kazne, dok su suoptuženi oslobođeni. Primjer ovoga čovjeka i njegovoga suđenja najbolje pokazuje koliko je pravo subjektivan pojam, a pravda različita ovisno o očima promatrača i koliko se brzo, doslovce preko noći može uništiti dugogodišnja karijera, život jednoga čovjeka i njegove obitelji. Pa iako je Laptalo zbog stalnih odgađanja proteklih godinu dana već odsjedio u zatvoru, ovoga puta rasprava ne samo da je održana, nego su u jednom dahu saslušani svjedoci obrane i tužiteljstva, pa i sam Laptalo.

Presuda je donesena bez ikakvih odgovarajućih dokaza koji se u pravnom smislu za bilo kakvu osudu i dokazivanje krivnje zahtijevaju. Čak su i iskazi svjedoka tužiteljstva prema navodima tamo prisutnih hrvatskih medija išla u korist Laptala, jer su mahom potvrđivali kako kapetan nije mogao imati uvida u sadržaj cjelokupnoga tereta, a provedena je i privatna istraga. Sudac je na kraju Laptala proglasio krivim zbog «zapovjedne» odgovornosti, ma što god to značilo, jer po njegovim riječima – kapetan je ipak kapetan. A ako i nije imao dovoljno dokaza, za savjet i mišljenje mogao se obratiti velikom hrvatskom dušebrižniku Ivanu Zvonimiru Čičku, kojem su izgleda neke stvari poznate čak i prije nego što se i dogode.

Tako je Čičak u Jutarnjrm listu, odmah nakon izricanja presude iznio svoju «ekspertizu» i dodatno se potrudio pokopati kapetana i u hrvatskim medijima, kako javnost ne bi pomišljala postavljati suvišna pitanja. Ustvrdio je kako je Laptalo od prije poznat hrvatskoj policiji koja ga je pratila zbog navodnog šverca droge, a da je za to znala i hrvatska politika, koja je unatoč tome vršila diplomatski pritisak u Grčkoj. To se zove pila naopako! Iz policije ili od strane hrvatskih dužnosnika o njegovim se navodima nitko nije htio izjasniti, a što se diplomatskog pritiska tiče, ako ga je i bilo, izgleda da ga je samo Čičak zamijetio i samo je njemu zasmetao. Naime, po navodima novinara koji su pažljivije pratili cijeli slučaj stvarno stanje je posve drugačije - hrvatske institucije opet su potpuno zakazale, kao da se radi o nekom koji nema putovnicu zemlje zbog koje one postoje.

Hrvatska politika trebala je osigurati da čovjek koji ima hrvatsko državljanstvo ima pravično suđenje u stranoj zemlji. No političkoj eliti već po ustaljenom običaju odgovara da se kroz medije provlače skandali ovakvoga tipa, kako bi se pažnja javnosti odvratila od stvarnih problema u državi. Osude li usput i čovjeka koji je po svim dosadašnjim saznanjima vjerojatno potpuno nevin, nikoga očito nije briga. Osim njegove obitelji koja će idućih 14 godina biti odvojena od oca i muža, ako uopće i izađe iz zatvora zbog svojih poodmaklih godina živ. Reći će neki, tko mu je kriv kada je imao hrvatsko, a ne nečije drugo državljanstvo.

I tako je u jednom danu Kristo Laptalo dobio dva teška udarca. Prvi na grčkom sudu preko famoznog instituta zapovjedne odgovornosti, a drugi medijski u vlastitoj domovini od strane famoznog Jutarnjeg lista. Ovaj drugi je opasniji, jer sumnja je ubačena među hrvatsku javnost i teško će je sada biti odagnati. Valjda su Ivan Zvonimir Čičak i njegovi poslodavci sada sretni. Opet su uspjeli.

M.M.B.