Milanovićeva taština

Vuk dlaku mijenja, ali ćud...Tako bi nekako išla stara hrvatska poslovica, koja jako dobro pristaje uz mladog i ambicioznog predsjednika najjače oporbene stranke, SDP-a, jednog, jedinog i neponovljivog Zorana Milanovića. A što Milanovića čini tako jedinstvenim? Odgovor je vrlo jednostavan – količina vlastite političke bahatosti koja ga je na prošlim izborima vjerojatno koštala pobjede, a sudeći po izjavama koje danas daje, ta ga prošlost ničemu i nije naučila. Tako na novinarska pitanja i dalje odgovara posprdno, ironično i umišljeno, ostavljajući pritom dojam napuhanog purana. I zato ga ljudi ne vole. Pustimo sada stranke, programe, razlike između takozvanih lijevih i nepostojećih desnih koje su u Hrvatskoj danas zanemarive.

Ako se u obzir uzme činjenica da Hrvati svoju političku elitu danas većinom karakteriziraju rečenicom – svi su oni isti, ono što na kraju presuđuje vjerojatno je karizma i dojam političara kao govornika i javne osobe. A to je element koji Milanoviću itekako nedostaje i kojem velikim dijelom može zahvaliti izborni neuspjeh. No, izbori su bili u studenom mjesecu prošle godine, dakle prije nekih 8 mjeseci, a Zokijeva retorika se ne mijenja već ostaje, za njega najviše – opasno ista. Na novinarske upite o tome zašto više vremena ne provodi u saborskim klupama odgovara kako je to zbog boli u preponama koje dobiva od sjedenja i kako bi tamo više vremena provodio kada bi to isto činio i premijer Sanader. Taj isti Sanader, s obzirom na «zadovoljstvo» koje njegova stranka iz dana u dan pruža svojim građanima, Milanoviću bi trebao poslati barem zahvalnicu, jer dok je arogantni Zoki na čelu SDP-a, za i ovaj i ovakav HDZ, nema straha.

S druge strane, možda je Milanović (ili ljudi oko njega) postao svjestan da njegova pojava ne ostavlja baš najbolji dojam u javnosti, pa lukavo izbjegava svijetla pozornice i čeka protivničke gafove. U svakom slučaju, to i nije neka strategija koja će bilo što ozbiljnije promijeniti u političkim odnosima. No, to je ipak samo problem jedne stranke i njezinog predsjednika, primijetit će neki. A, problem hrvatskog naroda u ovome je trenutku mnogo veći i značajniji, budući da se što se političke elite u Hrvatskoj tiče na žalost u Lijepoj Našoj sada već duži niz godina mora birati po principu – od dva zla manje. Štoviše, za sada nema ni puno naznaka da će se na tom polju uskoro nešto promijeniti. 

M.M.B.