Mesićeve vječite inspiracije: Povratak Srba i neoustaštvo

Tko o čemu, a predsjednik Mesić stalno i ponovno o povratku izbjeglih Srba u Hrvatsku i problematici navodnoga «ustaštva», čiji fenomen on i ljudi oko njega sukladno svojim interesima plasiraju, prilično uspješno na ovim našim prostorima sada već duži niz godina, posebice nakon 2000. godine. Tako je Mesić za podgoričku televiziju IN rekao, da je državni interes Hrvatske da se Srbi vrate jer to pokazuje da je Hrvatska demokratska država. Beogradski mediji prenose da je Mesić rekao i da nije zadovoljan brzinom povratka Srba. Prema njegovim riječima, za to postoji nekoliko razloga: sporo obnavljanje infrastrukture, neobavljanje zadataka na nižim razinama i to što se dio Srba dugotrajno smjestio u drugim državama. Istaknuo je i kako smatra da hrvatsko «koketiranje s ustaštvom» nije jedan od razloga njihova sporijeg povratka, ali i da hrvatsku djecu treba učiti da je NDH bila zločinačka organizacija koja je u Hrvatsku dovela okupatore. Jer, da predsjednik to (sada već u gotovo svakom njegovom razgovoru) nije posebno napomenuo hrvatska bi djeca vjerojatno ostala u neznanju i mislila kako su ustaše bili nešto lijepo i pozitivno i kako je NDH bila kičma hrvatske države.

Zaustavimo se sada na trenutak i razmislimo. Iako sulude navode poput ovih uopće ni ne treba pretjerano komentirati, pogledajmo malo što nam na tu temu govore hrvatski mediji. Koliko se puta na dan iz usta vladajućih političkih elita spominju ustaše i partizani, a koliko hrvatski branitelji. Čovjek bi mogao pomisliti da je taj Drugi svijetski rat bio prije petnaest godina, a Domovinski prije 60. Rijetko se kad od bilo koga od njih može čuti kako je temelj hrvatske samostalnosti njena borba za slobodu početkom devedesetih. Jer ako je za slušati novokomponirane profesore povijesti poput Mesića i raznoraznih novinarčića koji propagiraju tu i takvu ideologiju, čovjek bi pomislio da je za Hrvatsku danas najzaslužniji upravo Josip Broz. A to je samo po sebi apsurd neviđenih razmjera. Što se povratka Mesiću tako priraslih srcu izbjeglih Srba tiče, statistike UNHCR-a pričaju malo drugačiju priču. Primjerice, do 15. siječnja ove godine u Hrvatsku se vratilo 125-130 tisuća povratnika Srba, što je oko polovine ukupnoga broja ljudi koji su otišli.

No, više od pola broja povratnika odmah je i otišlo: procjenjuje se da je 60 tisuća tih ljudi prodalo imovinu i odselilo se u treće zemlje. U svojim domovima stalno živi oko 65 tisuća uglavnom starijih povratnika. Prošlogodišnja studija pokazala je da oko 53 posto srpskih povratnika neprestano prebiva u Hrvatskoj, 11 posto ih je umrlo, a 43 posto dolazi samo jednom godišnje, živeći dvostruki život u susjednim zemljama, jer u Hrvatskoj još uvijek ne mogu riješiti stambene probleme. U susjednim zemljama, pak, još je oko 80 tisuća izbjeglica iz Hrvatske. Dakle zaključak je da se Srbi u hrvatsku velikim i najvećim dijelom ne žele vratiti. A kako i bi kad se iz hrvatskih medija i političara stalno govori o fenomenu neoustaštva. Istovremeno, postavlja se pitanje da li je itko od tih političara priupitao ljude, susjede tih istih Srba koji su otišli, koji su na svojoj koži osjetili «draži» četnikovanja, što oni misle o povratku istih.

Također, misli li Mesić imalo na Hrvate koji jednako tako čekaju povratak u Bosnu i Hercegovinu ili mu oni ipak nisu tako srcu dragi. Ili mu jednostavno nisu toliko politički potrebni, jer povratkom Srba prikuplja se puno više političkih bodova nego brigom za neke tamo Hrvate do kojih uostalom svjetskim moćnicima nikad i nije bilo previše stalo. A Mesić je čovjek vođen ambicijom i manirom lukavog lisca eliminira bitno od nebitnog, u ovome slučaju – bitne od nebitnih. No, što i očekivati od čovjeka koji je početkom devedesetih gradio svoju karijeru na valovima hrvatstva, kao tada jedine moguće brane od četničkih klanja, da bi danas postao najveći svjetski pokajnik, humanist i «antifašist» na području bivše Jugoslavije. I bolji zagovaratelj srpskih prava u Lijepoj Našoj no što je to i sam Milorad Pupovac. Tko zna, kad Srbi konačno uvide koliko je Mesiću stalo do njihovih interesa možda ga «odvabe» i u kako oni kažu «matičnu zemlju" i tamo kandidiraju za predsjednika, s obzirom da u Hrvatskoj to više ne može biti. Učinili bi nam uslugu.

M.M.B.