Ove bi se godine 5. kolovoza, točnije na Dan pobjede i domovinske zahvalnosti trebao obilježiti i prvi Dan branitelja Hrvatske. No, kako stvari stoje, branitelji bi ubuduće taj svoj dan trebali obilježavati s nekim drugim datumom, najviše se spominje 28. svibnja dan kada su 1991. godine predstavljene prve brigade ZNG-a. Danas se taj dan obilježava kao dan oružanih snaga i dan kopnene vojske. Tu inicijativu pokrenulo je 156 ratnih zapovijednika iz 76 ratnih postrojbi, jer smatraju kako je 5. kolovoza ionako pretrpan raznim protokolima pa branitelji padaju u drugi plan. No, ako se malo bolje porazmisli, baš je taj peti kolovoza, jedan od rijetkih datuma za koji svi ljudi u ovoj državi znaju što znači i što se to njime obilježava, jer taj je datum praktički označio kraj Domovinskoga rata i pobjedu Hrvatske vojske.

Nije li onda najprikladnije da se s tim danom i na toj proslavi pozdrave i neosporne zasluge onih koji su tako nešto i omogućili. Pitanje je koliko bi branitelji profitirali prebacujući svoje slavlje na neki drugi datum, pogotovo ako se u obzir uzme da puno ljudi u Hrvatskoj danas nije sigurno niti kada se točno slavi Dan državnosti, koji je isto mijenjan. Što se pak protokola tiče, taj argument također ne drži vodu. Činjenica je da se toga dana događa mnogo toga , no vremensku stisku mogli bi osjetiti samo i jedino političari, kojima je prisutnost na zbivanjima te vrste ionako dužnost, stoga se s njima i njihovim «pretrpanim» rasporedom i ne bi trebalo pretjerano zamarati. A građanima koji tamo dolaze nikako ne će biti na odmet ili manje drago vidjeti svečane mimohode koji taj isti Dan pobjede čine još vjerodostojnijim i svježijim u pamćenju. Čini se kako bi se izdvajanjem branitelja sa proslave Dana domovinske zahvalnosti postigao upravo kontraefekt, jer ovako se i pobjeda i ljudi koji su nam je donijeli slave zajedno, jer jedno bez drugoga i ne ide.

A kad se u obzir uzme i činjenica da je upravo toga dana, nacionalni naboj i osjećaj u Hrvata najjače izražen, branitelji bi svojim odvajanjem sve to skupa samo razvodnili. Bilo kako bilo, pravo odluke treba pripasti onima koji slave, no čini se kako Ministarstvo branitelja i nema neku namjeru išta mijenjati vezano uz to. Može se čuti da su upoznati s nezadovoljstvom što se Dan branitelja obilježava kad i Dan pobjede, ali i kako nemaju namjeru mijenjati datum. U svakome slučaju, ova se odluka ratnih zapovjednika na prvi pogled i ne čini previše logičnom, no pustimo vrijeme da to potvrdi ili dokaže suprotno. No, bez obzira koji će dan branitelji slaviti kao svoj, oni to zaslužuju kao što zaslužuju i mnogo više od onoga što trenutno u hrvatskom društvu dobivaju, a tu ne mislimo na ono materijalno, nego na nepravedno iskonstruiranu negativnu sliku koja se o njima stvara sada već godinama. Za to su naravno krivi truli političari isti oni koji će, ako im se to dozvoli i ako se Dan pobjede prepusti samo njima i njihovim protokolima ubrzo postići da se i njegova važnost umanji i gurne negdje u drugi plan, iza njihovih «pametnih» glava. Ne bi im bilo prvi put.

M.M.B.

{mxc}