Kraj slovenske "vladavine"

29. lipnja 2008. predsjedanje EU-om službeno su od susjeda nam Slovenaca preuzeli Francuzi i time vjerojatno donijeli Hrvatskoj jedno veliko olakšanje. Jer, iako se unaprijed moglo očekivati kako će slovenska politika pokušati dobro iskoristiti svojih pet minuta, točnije 6 mjeseci «vladavine», nitko ipak nije vjerovao da će Slovenci «zapucati» iz svog raspoloživog oružja. Ako bismo napravili kratki pregled ove šestomjesečne napetosti i pritisaka koji su kontinuirano dolazili preko granice, valja se ponajprije prisjetiti famoznog ZERP-a u vezi s kojim su Slovenci počeli paradirati još prije nego što je trebao stupiti na snagu, koristivši apsolutno svu moć položaja predsjedavanja Unijom za lobiranje u smislu da se primjena istog Hrvatskoj nikako ne dozvoli.

Naravno da se iza čitave galame oko ZERP-a i njegove primjene nisu nalazile tri slovenske koče i količina ribe koju bi one izlovile, već mnogo bitnije i Slovencima vitalnije pitanje rješavanja graničnih sporova s Hrvatskom, a na koje bi primjena zaštićenog ekološkog pojasa mogla imati velikog utjecaja, dođe li do međunarodne arbitraže. Sve u svemu u čitavoj je zbrci oko sastavljanja Vlade u Hrvatskoj Rupel iskoristio priliku i činjenicu da je hrvatskoj političkoj eliti već poslovično važnije zauzimanje udobnih fotelja i položaja koje donose moć i povlastice, a time i imovinsku korist, nego zaštita nacionalnih interesa.

Postigao je da se primjena pojasa zamrzne, iako su se u njegovu primjenu većina stranaka u Hrvatskoj itekako klele – naravno, sve dok izbori nisu prošli. U međuvremenu, Slovenci su počeli i sve otvorenije pružati podršku Srbiji, očito zahvaljujući interesima vezanim uz Hrvatsku koji ih ujedinjuju. Tako je slovenska diplomacija koristila apsolutno svaku prigodu da pred Europom Hrvatsku i Srbiju izjednači u svakom mogućem smislu, kao očiti nastavak trenda koji je započeo na Haaškome sudu, iako je iz aviona vidljivo tko je ekonomski napredniji i tko je bio agresor a tko žrtva devedesetih godina. Zadnje dane «vladavine» Slovenci su iskoristili da upute makar još jednu, posljednju, pozdravnu otrovnu strelicu i uveli svoje neopravdano skupe vinjete za ona tri kilometra autocesta koje su strani turisti prisiljeni prijeći na putu prema Jadranu.

Koliko će taj najnoviji klip bačen pod noge hrvatskom turizmu ostaviti traga na samoj sezoni, ostaje za vidjeti. Ono što tješi jest da se šestomjesečna loša biometerološka prognoza približila svome kraju, a kakvi će vjetrovi u drugoj polovici godine puhati sa zapada i što će sa sobom donijeti brzo ćemo saznati. Ostaje jedino utjeha da nam vjerojatno ne će i ne može biti puno gore, nego što je bilo uz dosadašnju pomoć dobronamjernih nam susjeda.

M.M.B.