Svjedočenje jednog "luzera"

Na ovom mjestu vrijedi se zapitati što je osim vlastite diplomatske i političke promocije Peter Galbraith htio postići svojim Planom Z4. Odgovor na ovo pitanje dao je on sam na suđenju Slobodanu Miloševiću, objasnivši kako je Plan Z4 "davao krajinskim Srbima skoro potpunu nezavisnost u vladanju njihovim teritorijem na teritoriju Hrvatske gdje je prema popisu iz 1991. bilo većinsko srpsko stanovništvo, tako da je to zaista bio velikodušan prijedlog". Dakle, Planom Z4 htjelo se srpsku stranu spasiti od vojnog poraza i ujedno legalizirati paradržavnu tvorevinu nastalu na zločinu - Republiku Srpsku Krajinu. Nešto slično kao u Bosni i Hercegovini s Republikom Srpskom. Richard Holbrook Daytonskim sporazumom postao je američki heroj, dok je sličan uspjeh Peteru Galbraithu s Planom Z4 izmakao u zadnji čas. Naime, srpskoj strani u ono vrijeme nedostajalo je malo providnosti ili su ambicije bile prevelike u odnosu na stvarne mogućnosti, pa je prijedlog o državi u državi glupavo odbila. Nakon ove odbijenice, Galbraithov veliki diplomatski uspjeh bio je nepovratno pometen hrvatskom Olujom, što nam očigledno nikada nije oprostio.

No, bez obzira na gorčinu koju on još uvijek prisjećajući se toga vremena možda osjeća, svjesno ili nesvjesno zapravo je svojim iskazima tijekom godina, kao uostalom i ponovno u ponedjeljak, zabio čavao u lijes optužnici protiv hrvatskih generala ustvrdivši kako su Srbi iz Krajine 1995. godine otišli sami (što svi mi naravno dobro znamo, ali…). Točnije, Peter Galbraith je u nekoliko navrata, a posebice prije pet godina kao svjedok na suđenju bivšem jugoslavenskom predsjedniku Slobodanu Miloševiću, te 2006. na suđenjima bivšem vođi krajinskih Srba Milanu Martiću te šestorici bosansko-hercegovačkih Hrvata optuženih za zločine počinjene tijekom rata u BiH, izjavljivao kako Hrvati nisu počinili etničko čišćenje jer su Srbi iz Krajine već bili otišli kad je stigla Hrvatska vojska. Štoviše, izjavio je i kako su etničko čišćenje počinili upravo Srbi u RH 1991. godine i u BIH 1992. godine (što svi mi opet naravno dobro znamo, ali…). O čemu se onda ima više raspravljati, pitat će se mnogi. Ako su Srbi otišli sami onda ih nije protjerala Hrvatska vojska. Ako nije bilo progona onda hrvatska strana nije odgovorna po ključnoj točki optužnice. Stoga, ako se već nekom hoće suditi zbog zbjega srpskog stanovništva neka se sudi njihovim vođama, a ne hrvatskim generalima.

No, logika ne stanuje u Haagu. U Haagu stanuje politika, pa je moguće biti suđen i za zločin kojeg se svi zapravo slažu da ga nije bilo. Opravdanje za ovakve apsurde opet daje sam Galbraith tvrdnjom kako etničkog čišćenja nije bilo iz tehničkih razloga, ali da bi ga bilo da je stanovništvo ostalo u svojim domovima. Valjda bi sada svi trebali vjerovati u natprirodne sposobnosti američkog diplomata i njegove objave uzeti kao pravnu činjenicu. Na žalost, s obzirom na sve dosad viđeno i doživljeno od strane Haaškoga suda i ovakve, oprostit će te na izrazu, kretenarije koje je izgovorio Peter Galbraith mogle bi imati pravnu težinu.

Primjećujemo još kako je tijekom Galbraithova davanja iskaza predstavnica američke vlade cijelo vrijeme sjedila u sudnici, u redu iza tužitelja. Njezin je zadatak bio je kontrolirati svjedočenje bivšeg američkog diplomata i po potrebi reagirati i zaustavi svjedočenje ako se dođe do tema koje bi ugrozile američku nacionalnu sigurnost. Postavlja se pitanje, a gdje su hrvatski dužnosnici? Amerikanac je bio samo svjedok pa je ipak imao američkog diplomata iza sebe. Hrvati su optuženi i još se pored toga ne sudi samo njima već cijeloj državi. No, hrvatske dužnosnike se na Haaškim klupama može se vidjeti samo kad poput predsjednika Mesića dođu «svjedočiti» u nečiju «korist», s mnoštvom «korisnih» izrezaka iz transkripata ispod ruke.

Bilo kako bilo, Galbraithov Plan Z4 je propao, čime su se stvorili preduvjeti za normalan razvoj naše zemlje. A Haaška suđenja najzornije pokazuju kako Hrvatska puno toga o načinu vođenja države, običajima, protokolima i diplomaciji još mora naučiti, jer svi ti elementi zajedno i čine državnost jedne zemlje i nacije. Istu onu koju mi Hrvati danas slavimo i Dan koje vam uredništvo Portala HKV-a srdačno čestita.

M.M.B. i M. M.