Hrvatski intelektualci brane Thompsona

Prije nekih desetak dana četrdesetak hrvatskih intelektualaca uputilo je pismo hrvatskoj Vladi iz razloga što je iz saborske procedure povukla prijedlog o imenovanju uglednog hrvatskog povjesničara Milana Kruheka, bivšeg ravnatelja Hrvatskog instituta za povijest, članom Odbora za etiku u znanosti i visokom obrazovanju, zbog primjedbe kako je spomenuti zajedno sa oko tristotinjak drugih uglednika potpisao peticiju o obnovi procesa Mili Budaku i drugima koji su po kratkom postupku osuđeni u političkim procesima. U pismu su postavili pitanje znači li to da je tim činom svakome od njih ujedno i uskraćeno pravo na javno dijelovanje. Pismo je naravno od strane hrvatskih medija potpuno prešućeno i i čitava je priča na tu temu dobila svoj apsurdni kraj.

Ove je subote nekoliko desetaka hrvatskih intelektualaca, neobeshrabljenih medijskim ignoriranjem, ponovno uputilo pismo, ovoga puta – podrške. Naime, skupina uglednih hrvatskih akademika, biskupa i sveučilišnih profesora, nakon medijske hajke povodom Thompsonova koncerta na Trgu bana Jelačića povodom Dana branitelja, uputila je pismo u kojem javno izražavaju potporu pjevaču ."Vaši nastupi pobuđuju plemenite osjećaje solidarnosti, a emocije bude optimizam koji iz ravnodušja i rezignacije podiže mnoštvo ljudi", stoji u pismu u kojem se ističe kako su potpisnici zahvalni Thompsonu "na djelu, koje svojom glazbom, pjesmama i javnim nastupima daruje hrvatskom narodu i svim ljudima dobre volje". Napominjući kako cijene i poštuju Thompsonov rad, potpisnici ga pozivaju da se ne obeshrabri zbog sitnih i prizemnih podmetanja, koja su se razbuktala poslije nedavnog nastupa u Zagrebu, koji su organizirali hrvatski branitelji.

"Nadamo se da s prijezirom gledate na podmetanja i prljavu kampanju koja se vodi protiv Vas", stoji u pismu koje su među ostalima potpisali i akademici Ivan Aralica, Smiljko Ašperger, Rafo Bogišić, Dubravko Jelčić, Josip Pečarić i član suradnik HAZU Nedjeljko Mihanović, biskupi Mile Bogović i Ante Ivas te slikar Josip Botteri Dini, don Josip Čorić, Nikola Debelić, Andrej Dujella, Hrvoje Hitrec, Ilija Ivezić, Zvonimir Janović, Slobodan Lang, Branimir Lukšić, Ljubo Marangunić, Slavica Maras, Marko Matić, Marko Mikulandra, Miroslav Mikuljan, Tihomir Novak, Marija Peakić-Mikuljan, Goran Petrač, Nenad Piskač, Tanja Pušić, Marko Samardžija, Jakov Sedlar i Miroslav Tuđman. Ovoga puta, njihove riječi nisu prošle potpuno nezapaženo, vjerojatno stoga što je riječ o trenutno najpopularnijem i najkritiziranijem hrvatskom pjevaču, uz čije ime se povezuje ljubav prema Bogu i naciji, što je od strane današnje politike, koja između ostaloga upravljajući velikim dijelom medija na određeni način kreira i dio javnoga mišljenja, odmah povezuje s ustaštvom, iako jedno s drugim nema apsolutno nikakve veze.

No, to je očito najbolji način da se u današnje vrijeme, preko prokušanih metoda nabijanja hrvatskome narodu povijesne krivnje, iz javnoga života u što je moguće većoj mjeri eliminira sve što s Hrvatskom i hrvatskim ima veze. Cenzura je nemilosrdnija no ikad, ma koliko se neki kleli u demokraciju i slobodu medija. Ovakvi ih događaji sustavno demantiraju, no to na kraju krajeva nije ni bitno. Jer struje moći u Hrvatskoj "nemaju se vremena" zamarati nekim tamo ljudima koji još uvijek pušu u nacionalne trube, budući da takva muzika u Lijepoj Našoj zadnjih godina nije popularna na razini vlasti. Ali Thompsonove pjesme još uvijek jesu među građanima, a to mnogo govori i onima koji ga vole, a još više onima koji se nad njime zgražaju.

M.M.B.