Zar tražimo previše?

Nakon nedavne smišljeno iscenirane «afere» u svezi s nastupom Marka Perkovića Thompsona na Trgu bana Jelačića povodom Dana branitelja i pokušaja da se hrvatskim građanima ponovno implicira koketiranje s ustaškim simbolima, što je već postalo ne samo bijedno nego i neukusno, mediji su ipak prenijeli vijest kako će spomenuti pjevač sa dvije pjesme nastupiti na HRT-u nakon utakmice Hrvatska –Turska. Ta je informacija potvrđena i od strane urednika sportskoga programa Brune Kovačevića koji je između ostaloga istaknuo kako je pjevačev nastup dogovoren još prije nekoga vremena i kako u toj činjenici uopće ne vidi neki problem. Lijepo od njega, no tako vjerojatno ipak, sudeći po njihovim najknovijim istupima u javnosti ne misle primjerice Vesna Pusić ili premijer Sanader.

Jer Pusićka već danima optužuje Vladu kako podržava ustašoidnu (ma što god to značilo) politiku, a premijer se pokrio po ušima i kazao kako je Thompsonov nasup na Trgu bio štetan. Postavlja se pitanje, a za koga to? Možda za one političare koji ni u najžešćem jeku predizborne kampanje ne mogu skupiti ni približno takav broj ljudi na jednome mjestu. Žalosno je da u današnje vrijeme, petnaest godina nakon završetka krvavih sukoba kojima smo se izborili za vlastitu državu, «Hrvat» ponovno Hrvatu brani biti Hrvat.

Možda se ti «Hrvati» boje da se njihove ionako već klimave političke fotelje dovoljno tresu i bez Thompsona i bez pitanja gdje je to većina njih bila dok je hrvatska mladost ginula, što to danas rade i s kojim rezonom pužu i s oproštenjem skidaju gaće pred svakim tko nas iz Europe želi pljusnuti po goloj...Zar je hrvatski narod zaslužio takve ljude da mu kroje kapu? Ne zna se da li su gori oni koji otvoreno izražavaju svoj animozitet prema svemu što je hrvatsko ili oni koji pod maskom hrvatstva puži i gmižu ne bi li ulovili koju mrvu s europske trpeze, a ne dobivaju ni kosti. I zato im smetaju pjesme koje spominju vjeru, ljubav i domovinu, jer podsjećaju na vrijeme , ne tako davno, kad raznorazni miševi nisu imali šanse ispuzati iz svojih rupa, a danas kolo vode.

I stoga nikoga ne bi iznenadilo ni da Thompsonov nastup u zadnji tren bude otkazan, no to se najvjerojatnije ipak ne će dogoditi jer bi otvoreno dali do znanja Hrvatima u kakvoj to slobodi i demokraciji i pod čijim uvjetima u istoj zaista žive. Ima li mnogo razlike između vremena Jugoslavije kada je primjerice bila zabranjena jedna Vila Velebita, samo zato što se u njoj spominje Hrvatska i današnje zabrane Thompsonovih pjesama, primjetno je kako je princip vrlo sličan. Samo se današnje zabrane opravdavaju nekakvim ustaštvom. Ma kakvim, kojim i čijim, prestanite više hrvatskome narodu nametati povijesnu krivnju kako bi oprali svoje krvave grijehe i pustite ga da živi u svojoj državi, na svome tlu, s vjerom u Boga i ponosom u grudima. Zar tražimo previše?

M.M.B.