"Tito je junak, sve je pobio!"

Upravo te godine možemo shvatiti kao Titovo školovanje kod Staljina jer su odlučujuće utjecale na sve kasnije događaje u njegovu životu. S pravom možemo kazati da baš u tim godinama treba tražiti i razloge za međuratna i poratna ubojstva koja je skrivio Josip Broz Tito, zaključuje Eiletz. O psihološkom profilu čovjeka, koji je u današnje vrijeme u hrvatskoj javnosti sve više povijesno amnestiran, zahvaljujući intenzivnom trudu i zalaganju njegovih suvremenih ideoloških sljedbenika, mnogo govori i činjenica da je u stanju bio žrtvovati i jednog od svojih, u to vrijeme najbliskijih prijatelja Antuna Mavraka Kerbera, bivšeg sekretara CK KPJ, koji mu je između ostaloga 1925. godine, ustupio na besplatno korištenje svoj stan, jer je Tito tada zajedno sa suprugom i djetetom bio bez posla i smještaja.

Ako je njegova ambicija bila u tolikoj mjeri velika i beskrupulozna, ne treba čuditi što je potpuno hladnokrvno dozvolio pokolj nad Hrvatima koji se dogodio po završetku rata, jer Tita ni Hrvati, a ni Hrvatska nikada nisu puno ni zanimali. Ono čemu se ipak treba začuditi jest kolektivna amnezija za koju se čini kako lagano preuzima određeni dio hrvatskoga naroda danas. No kada se malo bolje razmisli, čudno bi , pod utjecajem ovakve količine smišljene i servirane političke propagande i činjenice da većina medija prenosi samo ono što smije, a to uglavnom nije ništa što bi se moglo nazvati hrvatskim, bilo da je drugačije. No ni sustavni pokušaji da se falsificira povijesna istina, ne mogu izbrisati tisuće pobijenih ljudi, njihova imena i prezimena i kosti koje još uvijek čekaju na dostojnu sahranu, jer njih, ma koliko se o tome pokušavalo šutjeti ipak ima previše.

Prije nekog vremena u jednoj je dokumentarnoj emisiji na televiziji prikazan život i razmnožavanje jedne vrste morskoga psa. Jedan plod, kako bi preživjelo, još u utrobi mora pojesti svoju, uvjetno rečeno braću i sestre. Iako se radilo o životinjskom svijetu, ovaj evolucijski obrazac djelovao je šokantno. Kako dakle pokazuju istraživanja, Tito je baš poput tih morskih pasa postao ubojica i prije no što je došao na vlast. Što znači kako ga je od početka vodila isključivo gola ambicija i želja za vlašću. Sve one parole o bratstvu i jedinstvu, drugovima partizanima, komunizmu kao raju na zemlji, bile su samo uspješni paravan jedne beskrupulozne ambicije, radi koje je na kraju i stradalo stotine tisuća ljudi. Izgleda da se krvoločni instinkt koji posjeduje mladunčad morskoga psa, može pripisati i mnogim ljudima koji su krojili sudbinu Hrvata u drugoj polovici 20. stoljeća, a ponajviše njihovom mentoru i prvome među «jednakima». Ako se sve njih ili bilo koga pojedinačno može uopće ljudima i nazvati.

M.M.B.