A što je s Hrvatima?

Novinar britanskog The Suna, Brian Flynn, razgovarao je s Milivojem Ašnerom (95), Hrvatom iz Daruvara optuženim za ratne zločine u Požegi u vrijeme Drugog svjetskog rata za kojim je tjeralicu raspisao i Interpol. Županijski sud u Požegi Ašnera tereti za deportaciju stotina Srba, Židova i Roma u logore smrti, optužen je za genocid, zločin protiv čovječnosti i za ratne zločine. «Moja savjest je čista, mogu se pojaviti na bilo kojem sudu. Pozdravljam svaku priliku da odgovorim na ove optužbe na hrvatskom sudu. Nisam imao te ovlasti da naredim deportacije» - rekao je Ašner.

I tu priča staje. Nepotrebno je ulaziti u dublje lamentacije o Ašnerovoj krivnji, jer na kraju krajeva utvrđivanje iste spada u nadležnost suda. No ono o čemu se ipak nekoliko riječi može napisati jesu svakako dvostruki kriteriji. Svaki zločin treba zvati njegovim pravim imenom, no problemi nastaju kada se u tako osjetljivim pitanjima uporno primjenjuju dvostruki kriteriji. I zato, ne bi bilo nikakvih moralnih dvojbi i pitanja u vezi s straživanjem Ašnerove uloge u Drugom svijetskom ratu, bez obzira na činjenicu što se radi o osobi u blago rečeno poznim godinama, jer na kraju krajeva svi ljudi koji su u njemu i sudjelovali, a danas su živi, ne mogu biti mlađi.

No opravdano se postavlja pitanje, ako je ovaj 95. godišnjak podložan kaznenom progonu, koliko ima i gdje su svi oni «Ašneri» koji su zločine počinili na komustičkoj strani, prvenstveno prema hrvatskom narodu. Hrvatske žrtve broje se danas u monstruoznim brojkama od stotina tisuća ljudi, a istraživanja i iskapanja nisu još ni u završnoj fazi. Što je s kaznenim progonima njihovih krvnika i gdje li se oni nalaze. Na žalost, oni u današnjoj hrvatskoj ne moraju strepiti da će odgovarati za svoja nedjela, naprotiv uz svesrdnu se podršku velikog dijela političke elite okupljaju na svojim obljetnicama i pod maskom antifašizma iz godine u godinu slave svoj krvavi pir - za koji nikada nismo čuli bilo kakvu osudu, odnosno ispriku.

I sve dok tome bude tako, duhovi se prošlosti ne će smiriti, a uvijek će biti oni koji će ih znati i koristiti kako bi žarili i palili političkom scenom po onoj staroj «divide et impera». Nitko ne želi umanjiti strahovitu žrtvu bilo kojih stradalnika, a pogotovo onu koju su Židovi kao narod podnijeli u Drugom svijetskom ratu, no mira i pravde ne će moći biti sve dok se ne prokažu krivci za sva ubijanja koja su se u tom najmračnjem i za Hrvatsku najtežem trenutku u povijesti dogodili na ovim našim prostorima.

M.M.B.