Lutka na koncu

Predsjednik Mesić izgleda ne planira uskoro ni na godišnji odmor, a kamoli na političko umirovljenje. Pa iako se njegova predsjednička karijera neumitno približava svome kraju, predsjednik je, tko zna možda i po uzoru na svoga ruskog kolegu Putina, izgleda već izabrao «svog čovjeka» za naslijednika. Njegov izbor jasno pokazuje kako medijske najave o mogućem Mesićevom odmaku od HNS-a i približavanje SDP-u dokazuju onu staru «gdje ima dima ima i vatre». Naime, Mesićev novi čovjek i pouzdanik, navodno je Primorsko-goranski župan Komadina, koji će u listopadu navršiti 50 godina, a po svojim političkim stavovima nesumnjivo odgovara profilu političara kakvog traži Mesić.

Komadina je, iako jedan od suosnivača SDP-a iz 1990. godine, na hrvatskoj političkoj sceni uspio ostati čovjek iz sjene pa u tom smislu njegovo ime većina ljudi ne povezuje nikakve repove iz prošlosti (ne kažemo ni da ih je bilo), a nije ni svrstan u niti jednu ideološku ladicu tipa lijevi ili desni, koliko god te podjele u Hrvatskoj mogu danas izazvati samo ironični podsmijeh. Bez obzira na Komadininu dosadašnju relativnu neeksponiranost, već je na prvi pogled jasno, da se u političkom smislu njegovi stavovi itekako poklapaju s Mesićevim, jer ga u suprotnom on kao svoga naslijednika i pouzdanika nikada ne bi izabrao. Znači li takav mogući nastavak hrvatske predsjedničke priče, a kao nastavak one Stjepana Mesića išta dobroga za hrvatske nacionalne interese, ostaje za vidjeti. Napokon, nije nam namjera na ovome mjestu o bilo čijoj politici i potezima suditi unaprijed.

No, tijesna povezanost sa čovjekom koji je u svoja protekla predsjednička mandata za državne interese bio gotovo poguban, na žalost ne obećava mnogo toga ružičastog. Slijedom rečenoga, opravdano se nameće pitanje zar u Hrvatskoj trenutno zaista nema ljudi koji bi kao samostalne i političkom prošlošću neopterećene osobe mogle, htjele i znale preuzeti kormilo, a da pritom ne budu «nečiji ljudi»? Vjerojatno i ima, ali uz današnju političku «elitu» koja drži sve konce u svojim rukama jednostavno ne mogu doći do izražaja i isplivati na površinu zbivanja pa ostaju tamo negdje na političkoj margini. A dok je tako, nikakvi se pozitivniji preokreti na političkoj sceni ne mogu niti očekivati, pogotovo ako će na čelu države biti nečija lutka na koncu.

M.M.B.