Tko su zapravo mladi hrvatski antifašisti?

Među hrvatskim "antifašistima" treba lučiti tri skupine. Prvu tvore uvjereni i stvarni antifašisti. No, kako je fašizam zlo, ti antifašisti su protiv zla u svakoj njegovoj povijesnoj pojavnosti, dakle oni su antifašisti, antinacisti i antikomunisti. Drugu skupinu tvore prerušeni komunisti, kojima antifašizam služi da subverzivno djeluju protiv današnje (nepotpune) demokracije u Hrvatskoj.Oni su onaj nakot zloduha koji žali za krvavom utopijom komunizma. Njihov je bijes tim veći, jer znaju da je komunizam nepovratno ušao u ropotarnicu povijesti, i da su oni, nekada vjenčani za komunizam, danas ostali ideološki udovci u svijetu.To su preživjeli brodolomci potopljene komunističke iluzije. Oni Njihov je dakle "antifašizam" gori od fašizma.Društve ni problem glede njih: što učiniti s aktivnim komunističkim agentima u postkomunističk om društvu? Trećoj skupini tzv. antifašista pripadaju one osobe,koje nisu za komunizam, ali su alergične na slobodnu i nezavisnu hrvatsku državu, pa sve što je hrvatsko za njih je "fašističko". To su uglavnom osobe "sevdaha" za Jugoslavijom ( ili Balkanijom), i danas zagovaraju tzv. globalizam, pod kojim se nazivom za njih krije "antikroatizam" . Što se mladeži tiče, oni u velikoj većini ne znaju ni što tvori ideološku bit fašizma, ni komunizma. Zato je nužno potrebno danas u Hrvatskoj objaviti istinu o nedavnoj hrvatskoj prošlosti, o zločinima ne samo fašizma, nego onima mnogo brojnijima komunizma.

O čemu to govori Luka Bebić u Otočcu?
Na nekakvom sjećanju na crvene ..... pojavio se i ostarjeli komunist i ražalovani ..... iz Metkovića, stanoviti Luka Bebić. I taj vrli hadezeovac napričao je svašta, uglavnom je prežvakao one nebuloze koje često ponavljaju «naočiti» Ivo i kolega mu Stipe.
1. Hrvati – pobjednička nacija u Drugom svjetskom ratu, u borbi protiv fašizma.
Odakle Luki ta ideja? Gdje on to u međunarodnim spisima može naći i potkrijepiti?
Koliko je meni poznato u Muzeju Holokausta u Washingtonu i u muzeju Jad VaŠem u Jeruzalemu piše da su «Hrvati samo u jednom logoru (Jasenovac) pobili 700.000 Srba. Samo u jednom logoru! A gdje su ostali?
Kada su ti «pobjednici» 1945. bježali prema Zapadu partizani, uz pomoć Britanaca, likvidirali su na stotine tisuća Hrvata, na putovima i uz putove od Bleiburga do Vršca. Nitko u svijetu partizane i Britance ne svrstava među fašiste, zar ne?
Novinarka HTV-a, Sanja Pavić-Mikleušev ić, neki dan je ugostila Branka Lustiga, američkog filmskog djelatnika, glede II. Festivala židovskog filma u Zagrebu. I u razgovoru s Lustigom, inače po narodnosti Židovom, Sutlićeva Sanja je doslovno rekla Lustigu (riječ je bila o holokaustu): “Da,” - kaže Sanja – “to je sve jako žalosno. Recimo, Hrvati još uvijek ne žele priznati svoju KRIVICU I ODGOVORNOST za likvidaciju Židova u Drugom svjetskom ratu”. Dakle, Sanja (valjda i činjenice) izravno demantira Luku.
2. Drugo, Luka Bebić je izravno u koliziji s odlukama hrvatske vlade (svoje vlade) i hrvatskog sabora (gdje je predsjednik) jer prešućuje da je njegova vlada izdala specijalni program za hapšenje (i predaju Haagu, da tamo “dokažu nevinost”) generala koji su u život proveli odluke “zločinačkog poduhvata”, na čelu s njegovim predsjednikom Tuđmanom, za etničko čišćenje Srba. Ništa ne govori Luka o masovnim presudama hrvatskih sudova Hrvatima počiniteljima “masovnih zločina nad mirnima srpskim seljacima” (novinarka VL Silvana Perica). Svakodnevno u hrvatskim medijima čitamo (i slušamo, posebno su aktivni novinari HRT-a) o masovnim zločinima koje su hrvatski vojnici i civili počinili nad srpskim i bosanskim civilima, i svakodnevno se otkrivaju novi zločini. Njegovi, Lukini, sudovi pripremaju na tisaće optužnica za izvršitelje tih zločina. Pobogu, pa Lukin je plačidrug Vlado rekao da bi i Tuđmana poslao u Haag.
3. Ministar obrane?
Nije li upravo Luka Bebić bio ministar obrane u vrijeme početka agresije Hrvatske na Republiku Srpsku Krajinu?

Bolje bi bilo Luki Bebiću da šuti, pametniji je. Ako misli Luka da će takvim kretenastim trabunjanjem o hrvatskom antifašizmu (ništa Luka nije rekao tko su “fašisti”) udobrovoljiti Milanovića, Fumića, Konstatinovićku i slične – grdno se vara. I neka Luka zna da i njega čeka stolac pred licem pravde jednog od sudaca tipa Mrčela, Šarić, Horvatović i slični.

Gospodin Luka Bebić kaže u Otočcu, da su "Hrvati pobjednička nacija u 2. svjetskom ratu" (vidi gore komentar gospodina Zalovića). Postavio bih, s tim u svezi, nekoliko pitanja gospodinu Bebiću.
1) Zašto se hrvatski komunisti kao predstavnici "pobjedničke nacije" nisu izborili za uspostavu i očuvanje samostalne komunističke hrvatske države, nego su pristali da Hrvatska padne pod srbijansko velikodržavlje nazvano Jugoslavija?
2) Zašto nakon završetka 2. svjetskog rata nisu spriječili komunistički genocid nad Hrvatima kao "pobjedničkom nacijom", nad uglavnom civilnim pučanstvo (djecom, ženama, starcima)?
3) Zašto hrvatski (ex)komunisti u suverenoj i nezavisnoj Hrvatskoj ne odgovore učinkovito srpskim političarima na vrijeđanja hrvatskoga naroda koja ovi izgovaraju kao gosti U HRVATSKOJ?
4) Jesu li se hrvatski komunisti skrbili tijekom komunističke Jugoslavije za Hrvate kao pripadnike "pobjedničke nacije" na isti način, kao što se oni i danas skrbe za pobjedničke hrvatske generale?
Za ovakvo tadašnje i današnje ponašanje velike većine (ex)komunista dr. Ante Starčević je skovao pogrdni izraz "Slavosrbi". Za njih jedan hrvatski pisac kaže slijedeće:" Slavosrbi to je hrvatski talog, izdajnički ološ koji nema povjerenja u snagu hrvatskoga naroda, i ne vjeruje u mogućnost samostalne i suverene hrvatske države, oni koji su Hrvatsku i hrvatske ideale prodavali Mađarima, Talijanima, Turcima, Austrijancima i Srbima, a sada to čine prema SAD-u i Europi. Da, nažalost postoji i ta sastavnica u hrvatskome mentalitetu, kmetska, pače ropska."(Petar Vučić,"Židovstv o i hrvatstvo", Zagreb 2001.,str.230/2 31).To su isti oni koji danas vide ustaštvo u bogoštovlju, čovjekoštovlju i rodoštovlju u pjesmama Marka Perkovića Thompsona.Ali ni ti jugani i njihovi slugani nisu potpuno beskorisni, da ne bi mogli barem poslužiti hrvatskome narodu kao loš primjer.

Imperativ koji se postavlja pred SDP je stroga razdjelnica prema titoizmu, jugoslavenstvu i četništvu. Da je to poduzeo na vrijeme, suvereno bi vladao političkom scenom u Hrvatskoj počev od 2000-te do danas. Projugoslavensk i, prosrpski, proboljševički SDP ne treba Hrvatskoj, on je razjeda i rastače i može donijeti samo novu veliku nevolju hrvatskom narodu, opet poslije toliko stradanja. Ovakav Sanaderov HDZ ne bi imao nikakvu moč pred takvim SDP-om. Zato komunisti ili "komunisti" pamet u glavu, vi morate voljeti Hrvatsku kao bilo koja "nacionalističk a" stranka, budite Hrvati, budite konačno zaštitinici nemočnih i poniženih, to je vaša dužnost. i "Za dom" kao što reče g. Duvnjak.