Idemo vatreni!

Kratkom 15-minutnom ceremonijom u subotu je u Baselu službeno započelo 13. Europsko nogometno prvenstvo. Na travnjaku stadiona skoro tisuću plesača i svirača iz 13 zemalja tijelima je stvaralo slike poput Bodenskog jezera, koje kao karika povezuje zemlje domaćine Švicarsku i Austriju, razne simbole dviju država, ljetne i zimske krajolike. Na kraju su stadionom pronesene zastave svih 16 sudionika prvenstva, a čitava ceremonija je okončana puštanjem tisuća balona u zrak i veličanstvenim vatrometom. Na prvenstvu će se odigrati 31 utakmica, a finale je 29. lipnja u Beču. Svoju je prvu utakmicu protiv domaćina Austrije u subotu je navečer odigrala i Hrvatska, ubilježivši velika tri poda u teškoj i do samoga kraja neizvjesnoj utakmici.

Pa iako su stajališta hrvatskih navijača o kvaliteti prikazane igre nacionalne nam momčadi blago rečeno podijeljena, ono što je u ovim trenucima svim Hrvatima, bili oni obožavatelji nogometa ili ne zajedničko, jest jedno veliko srce koje zajednički kuca za naše vatrene momke. Jer dobro je poznata činjenica da je nogomet odavno prestao biti samo igra, on je daleko više od toga, a nogometni uspjeh svaka nacija danas doživljava prvenstveno kao vlastitu nacionalnu pobjedu i ponos. Tako je i s Hrvatima. Upravo je prekrasno ovih dana vidjeti hrvatske zastave, grbove i druge navijačke rekvizite u prepoznatljivom kockastom stilu, koji su kao malo crveno-bijelo more preplavili hrvatske, ali i austrijske i švicarske gradove.

Pa i ako cijela ta nogometna groznica vremenski i ne će tako dugo potrajati, dovoljno je da nas sve zajedno podsjeti kako je lijepo kad svi Hrvati, barem u tih nekoliko dana 24 sata žive za svoju reprezentaciju svoju državu. Pa čak i oni kojima nogomet kao većini običnih smrtnika i ne predstavlja najljepšu sporednu stvar na svijetu, ovih će dana baciti pogled na male ekrane i s nestrpljenjem iščekivati izlazak vatrenih na zeleni teren. Jer te će utakmice možda igrati njih nekoliko odabranih, ali i čitava Hrvatska koja je u mislima zajedno s njima. Šteta je samo što se barem djelić te pozitivne atmosfere ne može održati i tijekom čitave godine pa da smo svi zajedno, svakoga dana ponosni što smo Hrvati i itekako svjesni toga. Bez obzira na to, stisnimo palčeve našim vatrenima i ovoga puta i poželimo im da njihova i naša «bijelo-crvena» ponovno bude ponosna na njih. Idemo vatreni!

M.M.B.